11 November, 2008

kuda ide internet?


Internet se razvija nevjerovatnom brzinom i ono što je prije deset godina bilo teško i zamisliti, danas je dostupno svima koji žele da istražuju, stvaraju ili samo razgledaju.
Klikom na sajt ovdje može se razgledati buduća predsjednička soba Baraka Obame, ovalni ured i ostali inventar u Bijeloj kući.
Pokretima miša vi se zapravo krećete kroz odaje predsjednika Amerike, i to je samo mali dio raznovrsnosti koje internet nudi.
Kao što sam ja napravio ovaj blog i slučajno mu dao ime „dobojske novine,“ tako svako od vas po cijeni minimalne mjesečne pretplate od 12,6 eura, može da napravi svoje internet novine. Da ne bude zabune, onih 12,6 eura je cijena koju inače plaćam mjesečno za pristup internetu.
Prednost mojih novina je što mogu da se čitaju u Australiji, Americi, Francuskoj, Kini ili bilo kojoj državi svijeta. Vjerujem da je njihova proizvodnja vrlo jeftina, a čitanje, kao što rekoh - besplatno.

Za samo par sati imao sam nevjerovatnu posjetu, i to zbog objavljene vijesti kojoj je inače mjesto u novinskim izdanjima tzv. „crne hronike.“
U tome mi je pomogao portalindex, koji je bez ustezanja preuzeo vijest sa mog bloga, nakon čega je počela vratolomna posjeta publike. Neki su se pitali zbog čega dnevna vijest na blogu, još klasičnog tipa za rubriku tipa „ko je koga ubio?“ Ispostavilo se da je to bila odlična reklama za blog.

Još ranije sam sa ovog linka preuzeo Blog Blaster, mali programčić koji sam kao alatku koristio za popularizaciju bloga. Uostalom, to mu i jeste namjena.
Program inače košta 29 američkih dolara ali se može besplatno isprobati, pa ko voli – nek izvoli.

Za one koji su zamoreni digitalnom kolor fotografijom, predlažem
ovaj sajt
Jednostavnim klikom pošaljete željenu fotografiju koja će biti obrađena na taj način što će izgledati kao da je napravljena prije stotinjak godina. Sve je podešeno tako da nije potrebno veliko znanje o internetu. Izgledaće kao da je isječak iz prastarih novina štampanih u crno-bijeloj tehnici.

Ali, ima još hiljade sajtova o fotografijama.

Meni se učinio privlačnim onaj koji traži osobe sličnih crta lica. Nisam siguran kolika mu je baza koju pretražuje, ali za par minuta sigurno će pronaći nekoliko vaših dvojnika, ili osoba na koje ličite. Interesantno je da u procentima, precizno izračunava koliko zapravo ličite na neku od poznatih osoba iz šou-biznisa! Naravno, opet je potrebna vaša fotografija koju morate poslati i za nekoliko trenutaka (zavisno od brzine pristupa internetu) možete da saznate na koga ličite. Jednostavnim klikom na ovaj link potražite kome ste slični?

Vjerujem da ne treba isticati kako odavno sve manje gledam TV, jer se o svježim vijestima informišem na internet portalima. Razgledam i gdje se što kupuje, provjeravam cijene automobila u Njemačkoj, Švicarskoj, Nizozemskoj...

Guglanje mi je jedan od omiljenijih sportova, pa u nedostatku mašte, pokušavam da se prisjetim imena bivših cimera, urednika, rodbine i prijatelja.
Fascinantno je kojom brzinom se nižu pronađeni rezultati. Jeste da ponekad to nema veze sa onim što sam tražio, ali tu su znaci navoda „jzdlhgsnbvgfrojhgfruiuh“ koji sužavaju pretragu i usmjeravaju je baš tamo kamo želim.

Naravno, postao sam i ovisnik. Danima nisam silazio sa www.mycity.co.yu gdje sam nekoliko puta očistio kompjuter od zaraze, uz vještu navigaciju momka pod nickom bobby (Boban Spasić) koji je autor, za mene komplikovanog programa, Malzilla koji tajno otkriva servere sa kojih se šalju virusi.
Po mojoj procjeni Mycity je najbolji forum na kojem se može saznati gotovo sve iz raznovrsnih oblasti.


I, kako bih dočarao da ima zanimljivosti, evo jednog interesantnog zadatka iz matematike koji je riješila SAnja.
Zadatak je postavio turista „pitanje789“ i glasi:
Na stolu se nalazi 12 kuglica.Jedna od njih je uljez,tj. mi ne znamo da li je ta kuglica koja je uljez teza ili laksa od ostalih 11 kuglica.Takodje na stolu se nalazi vaga sa dva tasa bez ikakvih mernih jedinica.Dato nam je 3 pokusaja da upotrebimo vagu tako sto cemo stavljati te kuglice na vagu i pronaci koja kuglica uljez.Pitanje:Kako cemo pronaci kuglicu koja je uljez? Nadam se da sam dovoljno pojasnio...Bio bih jako zahvalan ako bi neko resio ovo i pojasnio mi ga.


Da ne mozgate, Sanja je odgovorila:

Oznacis kuglice brojevima od 1 do 12, podelis ih u tri grupe po 4.

1. merenje je uvek isto: Meris 1,2,3,4 i 5,6,7,8 a odatle slede varijacije.

Ako su jednake, onda znas da je jedna kuglica u grupi od 9,10,11,12 laksa ili teza.
2. Meris 1,2,3 i 9,10,11, ako 9,10,11 pretegnu, onda je medju njima teza.
3a Meris 9 i 10, ako su jednake onda je 11 teza, ako nisu jednake onda je teza ona koja je teza.
3b je ako su 9,10,11 lakse od 1,2,3. Samo sto tu trazis laksu, a ne tezu.
3c je ako su 9,10,11 jednake sa 1,2,3. Onda je 12 drugacija od svih ostalih, i treba je samo izmeriti sa jednom od njih da bi se zakljucilo da li je laksa ili teza.

Ako su 1,2,3,4 lakse od 5,6,7,8 onda mora 'malo' da se kombinuje.
2. Uzmu se 1,2,5 i mere sa 3,6,9.
3a Ako su jednake ili je 4 laksa, ili su 7 ili 8 teze. Pa se meri 7 i 8, ako su jednake 4 je laksa, u suprotnom je teza ona koja je teza.
3b Ako su 1,2,5 lakse onda su ili 1 ili 2 lakse ili je 6 teza. Onda se mere 1 i 2 i ako su jednake 6 je teza, u suprotnom je laksa ona koja je laksa.
3c Ako su 3,6,9 lakse, onda je 3 laksa ili 5 teza. Onda recimo merimo 3 sa bilo kojom drugom koja nije 5 i izvucemo zakljucke...

Isti postupak radimo i ako su 1,2,3,4 teze od 5,6,7,8...

Stvarno, kuda ide internet?

08 November, 2008

MAJKA I KĆI UBILE MUŠKARCA S KOJIM SU BILE U LJUBAVNOJ VEZI?


UNAKAŽENO tijelo 42-godišnjeg Boška Živkovića danas su pronašli mještani zaseoka Osjenčanske Čivčije kod Doboja. Policijski uviđaj započeo je u poslijepodnevnim satima nakon što je Nedo Živković, brat nastradalog, prijavio da su dijelovi tijela pronađeni zakopani pedesetak metara od kuće u kojoj je Živković živio.

Policija prema još nepotvrđenim informacijama za ovaj okrutan zločin sumnjiči 75-godišnju J. S. i njenu 43-godišnju kćer N. S., a nagađa se kako je ubojstvo bilo zločin iz strasti. Naime, prema seoskim nagađanjima, Živković je bio u ljubavnoj vezi s obje žene, a policijska ispitivanja kojima bi se ova informacija trebala provjeriti su još u toku.

Na mjesto na kojem je pronađeno tijelo izašli su policijski inspektori i tužilac Okružnog suda u Doboju Uzejir Hadžić, a raskomadani ostaci Živkovićevog tijela uskoro bi trebali biti poslani na obdukciju. Policiji su se već javili i svjedoci koji tvrde da su prije mjesec dana u blizini kuće J. S. čuli pucnjeve iz pištolja pa je nejasno kako dobojska policija opsežnu i ozbiljnu istragu nije pokrenula i ranije.

Nakon što je tijelo pronađeno, selom su počela kružiti i nagađanja o uzrocima smrti S. S. koji je preminuo pod čudnim okolnostima prije tri godine, ali istraga nikad nije pokrenuta. Susjedi tvrde da su na glavi S. S. tada primijetili neobičnu ranu, a N.S i J. S. na njegovom su sprovodu zabranili da pogrebna povorka krene iz kuće, te su navodno bližoj rodbini čak zabranili dolazak na njegovu sahranu. Službena verzija je da je S. preminuo nakon što se poskliznuo pred kućom u kojoj je živio.

Podsjetimo, nestanak Boška Živkovića je prije mjesec dana prijavio njegov brat, koji je sa sumještanima organizovao pretragu terena. Upravo je on danas pronašao Živkovićevo tijelo.

Cvjetko Udovičić

01 November, 2008

kuda idu opštinski izbori?


Samo činjenica da gotovo niko ne zna kojoj nacionalnoj manjini se priklonio Dragan Marković, koji je na opštinskim izborima 2008. godine u Doboju – postao odbornik sa 89 glasova, upućuje na jednu od brojnih manjkavosti Izbornog zakona BiH.


Biće veoma zanimljivo poslušati o čemu će odbornik Marković diskutovati u lokalnoj skupštini i na koji način će štititi interese nacionalnih manjina.


Ali, kako je izborna lakrdija bila još veća na opštim izborima u BiH, jer su pojedini kandidati ulazili u državni parlament sa samo 41 (četrdeset jednim) glasom, ovo ismijavanje nacionalnih manjina izgleda tek kao jedna od brojnih nelogičnosti izbornog procesa.

Famozni „sukob interesa“ podastire jednu od najvećih podvala koja je servirana biračima.


Da malo pojasnim.

Partija demokratskog progresa je na lokalnim izborima 2008. godine osvojila je u Doboju tačno 1950 glasova. Iz te partije, Siniša Marić postao je odbornik sa 388 glasova, a Zlatko Spasojević, direktor dobojskog „Vodovoda“ prikupio je glasove 395 glasača.

Međutim, Zlatko Spasojević najvjerovatnije neće ni postati odbornikom. Zašto? Pa zbog toga što je u „sukobu interesa.“ Svog mandata će da se odrekne, pa će u odborničku klupu zasjesti Predrag Lazić koji ima svega 336 glasova.

Direktoru ne pada na pamet da se odriče dobro plaćene direktorske funkcije.


Nema sumnje da su birači nasamareni, jer ako je neko htio da vodi računa o sukobu interesa, logično je bilo da ospori i samu kandidaturu onima koji već obavljaju državne poslove.

Drugim riječima, Spasojević je prije samih izbora imao priliku da odluči da li će u politiku, ili ostaje na direktorskom položaju vodovodnog preduzeća.


Na taj način gubi se osnovni smisao demokratije, i često ponavljana fraza da se "biraju pojedinci a ne partija."Eto, birači su kako-tako, izabrali Spasojevića, a on neće u lokalnu vlast!! Na neki način on im se narugao. U ovom segmentu Izborni zakon pod hitno treba mijenjati. Nema smisla da se kandiduju ljudi samo po nagovoru partije kojoj pripadaju, ili iz pobuda koje tek treba nagađati.

Naravno da je besmisleno tjerati birače da sprovode istrage o tome ko je u „sukobu interesa,“ kada taj posao mogu da završe profesionalci koji sjede u Centralnoj Izbornoj Komisiji.


A sada, malo o brojkama i nečemu što se takođe kosi sa zdravim razumom.

Prema dostupnim informacijama Srđan Todorović iz Socijalističke partije nije postao odbornik iako je dobio 466 glasova, a Murvet Bajraktarević iz Saveza SDA – S BiH sa 449 glasova će da polaže odborničku zakletvu.

Da me neko pogrešno ne shvati, ovdje nije priča o nacionalnoj pripadnosti. Sasvim slučajno jedan se zove Murvet, a drugi Srđan.

Partija, odnosno ostali kandidati liste na kojoj je bio Srđan Todorović osvojili su 1168 glasova.

Lista (odnosno kandidati) na kojoj je bio Murvet Bajraktarević osvojila je 1827 glasova.

Proizilazi da na ovim izborima i nismo glasali za kandidate, već za političke stranke. Ako je tako, onda nam i ne moraju poturati ogromne liste sa imenima svih kandidata. Glasaćemo za stranke, pa neka njihovi lideri odluče ko će u skupštinu.

Naravno da se šalim, ali da sa izbornom matematikom nešto nije u redu pokazuju primjeri Srđana i Murveta.

Ko je ovdje zakinut? Zakinuti su Savez SDA – S BiH, zakinut je Srđan Todorović i još jedan čovjek.

Jer, ako se malo dalje poigramo matematikom, jasno je da su dva kandidata PDP-a osvojili manje glasova od Todorovića, i manje glasova od Esmira Habibovića (on je taj zakinuti) sa liste Savez SDA – S BiH.

Habibović sa 446 glasova takođe nije odbornik, a Siniša Marić sa 388 glasova jeste. Spasojević sa 395 jeste, a Todorović sa 466 – nije. Parodija je u tome što će PDP imati odbornika više zbog tričavih 123 glasa za koliko više imaju od Saveza SDA – S BiH

Ovo je posljedica loše definisanog izbornog cenzusa i proračuna, koji zaslužuje izmjene.


Ako bih htio da dlaku cijepam na četvero, zapitao bih zašto se nevažeći listići jedne partije ne računaju u ukupne glasove stranke?

Iako je pitanje pomalo nesuvislo i liči na debilska naklapanja, ovo pitam iz razloga što Opštinska izborna komisija ima tačne podatke o tome koliko koja partija ima nevažećih listića. Pa neka ih onda računaju u ukupne glasove za stranku i neće biti priča o pokradenim glasovima i zaista pretjeranom broju papira koji su proglašeni nevažećim.


Odgovor bi dobio na značenju tek kada bi shvatili da zaista veliki broj birača nije znao koliko kandidata smije da zaokruži na glasačkom listiću.

Ovo sa sukobom interesa, najbolje će da se primjeti kod kandidata SDS-a, jer će zbog njega, najmanje petorica odbornika svoje mandate prepustiti kandidatima koji su iza njih. Dakle, već je na djelu svojevrsna prevara birača. Odbornici za koje smo glasali, nikada nisu ni imali namjeru to da postanu.


U tim nakanam može ih spriječiti jedino prerađeni Izborni zakon, jer očito je da raznorazne nevladine organizacije to nisu u stanju. Zaista ne znam ni jedno udruženje građana (koji sebe od milja zovu NVO sektor), a da se nisu svrstali pod stranačke zastave. Čak nisu u stanju da uoče loše strane zakona, da prikupe brojne nepravilnosti u samom izbornom procesu.


Porazno je da niti jedna nevladina organizacija iz Doboja nije dala validnu procjenu izbornih rezultata, kompletnu analizu izbornog procesa, koji je obilovao sa bezbroj nedostataka i fulova.

19 August, 2008

kuda ide "dobojska mafija?"


Ko još nije čuo za ’dobojsku mafiju,’ ’dobojski kriminal,’ blogove koji su u Doboju stekli veliku popularnost? Zbog tekstova objavljenih na http://dobojskamafija.blogspot.com/ i http://dobojskikriminal.blogspot.com/, internet je iznenada počeo da interesuje i one koji o globalnoj mreži nisu znali gotovo ništa.

Dva bloga, najvjerovatnije zamišljeni kao jeftina provokacija, nadvisili su njihovog kreatora. O njima su pisale novine, izvještavale televizijske stanice, a nepoznati bloger i dalje je ostao samo - enigma. Zagonetna ličnost o kojoj se nagađa.

Za njega se pretpostavlja da je iz Doboja, da je u „ratu“ sa svima, ali se pouzdano zna da proziva imućnije sugrađane ili one koji su na značajnim položajima. Najnemilosrdniji je prema načelniku opštine, a u postovima je pokazao da nije naklonjen ni jednoj političkoj partiji.

Mnogi od čitalaca bili su opčinjeni bezimenim tekstopiscem, koga su vjerovatno doživljavali kao modernog Robina Huda, koji je prosječno poznavanje moderne tehnologije (za kreaciju bloga nije potrebno više) iskoristio da stanovnicima Doboja obznani sve kriminalce, koje najčešće naziva „mafijaši.“

Sakriven iza IP adrese, odlučio je da zauvijek ostane anoniman. Naoružan kompjuterom i šifrom koju je dobio kod besplatne registracije na www.blogspot.com iznosi smjele tvrdnje, zaključuje, blati i podmeće. Proziva i kritikuje, ponekad ismijava i bespoštedno „udara“ u svaku iole značajniju facu u gradu i okolini.

Međutim, zaboravio je nešto veoma važno – da zaštiti sebe.

Bilo je dovoljno samo nekoliko sati za razotkrivanje važne činjenice: plagijata.

„Analiza sadržaja predstavlja jednu od analitičkih metoda pomoću koje se teži podvrći proučavanju najčešće tekstualni dokumenati. Postoje različite verzije ove metode, ali se većina istraživača slaže u ocjeni da se može govoriti o kvalitativnim i kvantitativnim žanrovima.

U kvantitativnoj analizi sadržaja može se reći da se istraživač susreće sa mnoštvom pojmova kao što su: uzorak, kodiranje, poređenja itd.

U kvalitativnoj analizi sadržaja dokumentacije teži se otkriti precizno značenje dokumentacije i u tom smislu istraživač se susreće s pojmovima kao što su formalna analiza, kontekstualna analiza, kategorizacija itd...“ (Nijaz Mesihović, Uvod u Metodologiju društvenih nauka, ISBN 9958-605-45-7)

Kombinujući neke od ovih metoda, i uz upotrebu najjednostavnije pretrage ključnih riječi u dokumentu Microsoft Word, došao sam do zapanjujućih rezultata.

Prvi klik putanjom Edit-Find, ukucavanjem nasumice odabrane ključne riječi, pokazao je da su pojedini pasusi pokradeni iz izvještaja Centra za humanu politiku, kojim rukovodi Momir Dejanović.

U tekstu koji je objavljen dvanestog aprila 2006. godine na adresi http://dobojskikriminal.blogspot.com/search?updated-max=2006-12-21T19%3A34%3A00%2B01%3A00 gotovo doslovno je prepisan dio izvještaja Centra za humanu politiku za 2005. godinu..

“Načelnik opštine je u saradnji sa «Humanitasom» predložio na usvajanje odluku o davanju na korištenje gradske tvrđave u Doboju. Ovom odlukom je predviđeno da se gradska tvrđava ustupi na korištenje na period od pet godina, uz obavezu korisnika da o svom trošku izvede određene radove na uređenju tvrđave i da plaća mjesečnu naknadu od 500 KM. Prema očekivanju načelnik opštine je gradsku tvrđavu ustupio na korištenje «Humanitasu». Iako je spomenutom odlukom predviđeno da se uređenje tvrđave izvrši o trošku korisnika, za ovo su već ranije bila obezbjeđena međunarodna donatorska sredstva i podrška od 100.000 KM u budžetu opštine za 2006. godinu. Prema našem mišljenju gradska tvrđava je kao najznačajniji kulturnoistorijski objekat odavno zasluživala veću brigu, obnovu i sadržaje koji bi je učinili atraktivnom za posjetioce i turiste. Smatramo da je aranžman oko ustupanja gradske tvrđave na korištenje navedenoj organizaciji štetan i da su sve obaveze oko upravljanja gradskom tvrđavom trebali preuzeti nadležni opštinski organi. Sasvim smo sigurni da je ovo jedinstven slučaj u svijetu da gradskom tvrđavom upravlja nevladina organizacija.”

Ostalo je da se pitamo kako niko nije primjetio ovaj plagijat i to u vrijeme kada je blog o kriminalu doživljavao svoj najveći uspjeh, makar po broju posjetilaca.

Evo još nekih jezičkih začkoljica. Na blogu, autor se potpisuje kao “Dobojlija” što logikom stvari eksplicite ukazuje da se radi o jednoj osobi.

Međutim, poslije detaljne analize, uočljivo je da “Dobojlija” nije dosljedan u naumu da piše u prvom licu jednine.

Veoma često sklon je da piše u prvom licu množine: “Molimo medije da ovo objave,” “nakon što smo pisali,” “ili mi koji smo im to dopustili?,” “Prema našem mišljenju Finansijski izvještaji Suda ne prikazuju objektivno i istinito finansijsko stanje…”

Ime Obren Petrović), na blogovima se pominje čak 97 puta, Branislav (Garić) 35, Stojan (Lazarevića) 12 puta. Svi su pomenuti u negativnom kontekstu.

Iako se već na prvi pogled može uočiti da bloger nema ambiciju da se bavi ozbiljnim analizama i ponudi vjerodostojne dokaze o kriminalu, sklon je da se upušta u proizvoljne procjene tipa “Njegova imovina procijenjuje se na nekoliko miliona KM,” Za ukradene milione maraka,” “poslove vrijedne više miliona realizuje…” Ipak, najbizarniji je primjer kada optužuje za krađu u ovom stilu: “čovijek je obećao preporod a ukrao je u startu dvjesto miliona KM, slovima i brojem - 200.000.000 KM.”

Kako smo nedvosmisleno utvrdili da su pojedini dijelovi nekada popularnih blogova čisti plagijat, neosporno je da njihov autor (namjerno ili ne) jezički nije najbolje potkovan.

Dešava mu se da ponegdje čak i negaciju uz glagole piše sasatvljeno, iako osnovnoškolski pravopis kazuje da je to zabranjeno u našem jeziku (neizađu, nemože….)

U upotrebi znakova interpunkcije ne griješi, pa bi se moglo pretpostaviti da je radio, ili radi kao državni službenik, ili neko ko je u dodiru sa zvaničnom komunikacijom (G-din.)

Pojmovi koje upotrebljava, nisu baš uvijek razumljivi i često mu se događa da iznosi procjene koje nisu za ozbiljniji naučno-metodološki rad, a vjerovatno ni kod najliberalnije štampe: “imaju značajan uticaj na ostale medije i većinu dopisnika.” Nejasan je pojam “značajan” jer u kontekstu u kojem je upotrijebljen može se dvojako tumačiti, kao što je čitaocima ostalo da nagađaju kolika je ta “većina” dopisnika i kako je bloger došao do “većine”????

Elem, ova obična analiza sadržaja, vjerovatno otkriva malo zrnce istine o blogovima, koji u svijetu nisu nikakva novost. Već godinama obični ljudi ali i slavne ličnosti koriste ovaj vid obraćanja i komunikacije.

Mogao bih do iznemoglosti da analiziram sadržaj koji vrvi od nepouzdanih informacija, na koje se nasjeli čak i neki mediji.

Samo u informatički polupismenom društvu, kakvo je naše – ovakve smijurije imaju prođu. Oni koji žele da se precizno informišu, vjerovatno će potražiti drugi blog ili sajt, jer autor je vrijednost objavljenih priča zauvijek devalvirao, onog momenta kada je odlučio da se sakrije.

09 July, 2008

kuda ide burek?


Nekoliko puta mi se desilo da pojedem umašćenu celulozu, papir u koji je burek bio umotan. Ili sam ja bio toliko gladan, ili je burek bio toliko dobar, pa sam jednostavno progutao komadiće papirnate ambalaže?

Da, riječ je o bureku koji se tako uporno održava, uprkos konkurenciji, i pored svih hamburgera, čizburgera, „quattro stagione,“ piroški...

Ravnopravno sa ćevapima (petnaest u cijelu s lukom, nikako deset u pola bez luka), šampion domaće kuhinje, njegovo Visočanstvo Burek, preživio je tranzicije, ratove, fri-šopove i – tržne centre!!!

Tako danas, u dobojskoj regiji, nema ni jednog ozbiljnijeg šopinga, hipermarketa, tržnog centra ili trgovine, koji ovu poslasticu ne prodaje, makar i zamrznutu.

Može da se jede vruć (preporučljivo), mlak ali i hladan, smotan u „zvrk“ ili isječen na komade... Čarolija njegovog ukusa, vezana je za podneblje, tradiciju i recepturu koja varira.

Vjerovali ili ne, ponegdje praktikuju da ga služe i jedu kašikom, velikom supenom, a u urbanijim mjestima uz burek ide i salata. Ponekad na sofri zna da završi i kao obični dodatak jelu.

Nepoznati autor je osmislio poštapalicu: „Sve su pite pitice, a burek je pitac.“ U burekdžinicama, on je nesumnjivi lider, pored nešto slabije rangiranih sirnica, krompiruša i zeljanica...

U Doboju ga prodaju na nekoliko mjesta. Ovaj sa slike kupljen je u „Non-stop“ pekari, do nekadašnjeg Žorža, koja ima jednu veliku prednost zato što radi 24 sata dnevno, pa praktično neprestano, i danju i noću - nude vruć burek.

To mu nije jedina prednost, jer po svom okusu podsjeća na „staru recepturu“ a ni brašno od kojeg je napravljen nije lošeg kvaliteta. Nevolja je što se glavni majstori često mijenjaju, pa tako zna da oscilira veličina i kvalitet bureka. Košta okruglo 2 konvertibilne marke (1 euro = 1, 95 maraka), pa bi se shodno cijeni moglo očekivati i više.

Meso koje koriste i nije najboljeg kvaliteta i čini se da koriste previše začina tipa vegeta i druge đakonije. Poslije bureka koji pojedete u ovoj pekari, pripremite se za unošenje tečnosti, jer čini se da majstori ne štede ni so.

Svejedno, na ovom mjestu prečesto kupujem burek.

Kada se uželim pravog bureka, znam da u Doboju konkurencije nema onaj koji se nudi u Starom gradu, u poslastičarnici koja je to bila i prije rata. I danas je uobičajeno da se kaže: „Idem na burek kod Amara.“

Iako ne razgledam firme vlasnike ove radnje je Adnan Turalić i nadam se da se ljuti što ga pominjem na ovom blogu.

Radi lakše orjentacije, kod poslastičarnice u kojoj uvijek nude extra kvalitet bureka ima nekakva prodavnica cipela.

Međutim, i taj burek ima veliku manu, jedan nije dovoljan, a dva su već za one koji vole da se prejedu. Kod tih velemajstora, burek košta 1,5 konvertibilnih maraka.

U blizini dobojske zelene pijace, negdje na ćošku može se čak uživo posmatrati priprema bureka koji košta samo 1, 30 KM, ali od srca prepuručujem da se zaobiđu jer izuzev lijepog izgleda, ta buregdžinica ne nudi ništa više.

Za one koji vole poprilično suh burek, bez imalo sočnosti, predlažem radnju kod „Borova“ gdje „na vagu“ prodaju burek.

(nastaviće se...)

03 July, 2008

Kuda idu strašila?




U povodu dobojskog festivala, dobro su nas i isprepadali. Ni krive, ni dužne stanovnike Doboja je svih festivalskih dana kao i nekoliko dana kasnije, dočekalo najveće čudo koje FESTTour 2008 izrodio – strašila sistematski raspoređena na svim važnijim tačkama u gradu.

Ostalo je da se pitam, da li nam se podsmijavaju i smatraju životinjama, ili je to bio nesuvisli eksperiment koji je imao za cilj predstaviti narodnu nošnju ovog kraja?
Prije će biti da je nekom od organizatora, nekako slučajno, nadošla ideja koju je smatrao originalnom, pa smo danima ispaštali gledajući neobične spodobe.

Iako fotografije govore više od riječi, valja reći da „projekat zastrašivanja građana“ ima jednu smislenu poruku, koja se neumitno nameće. Strašila se fenomenalno uklapaju u gradsku arhitekturu, neobilježene raskrsnice, prljav grad i stanovnike koji iz godine u godinu biraju vlast kakvu i zaslužuju.

FESTTour kao priredba od „renomea,“ strašilima je samo reflektovao inflaciju gluposti, iživljavanja nad sopstvenim narodom i simbolično pokazao šta misli o svojim građanima, a još više o turistima.

Sklepana na brzinu u nekoj garaži, dobojska strašila su povremeno izazivala i podsmijeh, jer izgleda da nas više ni onako nakazna ne mogu previše isprepadati.
Tako je Doboj nekoliko dana, bio jedini grad u Evropi, koji je umjesto putokaza imao prava strašila.
Strašila srećom više nema ali ostaju u podsvijesti i raskrinkavaju one koji su 200 hiljada eura potrošili na nekoliko koncerata i par kvazikulturnih sastanaka.

23 June, 2008

kuda ide festival turizma?

Sve mi se čini da će ove, kao i prošle godine, dobojski Festival turizma FESTTour 2008 – biti obična parada neukusa, kiča i malograđanštine.
Problem i nije u tome što će razni poludebili, uspaljene rospije i skorojevići, javno „reklamirati“ svoje bolesne ambicije, problem je u tome što će i ove godine, sve biti plaćeno državnim parama i to fanstičnih 200.000 (dvije stotine hiljada) eura.
Za pet dana, predviđeno je da spiskaju tačno toliko novaca, možda i malo više.
Ono što će građani, obični ljudi moći vidjeti, u vrijeme dok festival traje, bilo bi uobičajeno da im se ponudi svaki dan, ili nikako.
Iz serije umobolne ponude za FESTTour 2008, koju svakako treba zaobići, je sastanak načelnika opština iz sliva rijeke Bosne i državnih institucija.
Taj sastanak ima još umobolniji naslov: „Zaštita vodnih resursa – održivost kroz razvoj turizma.“ To je naziv tematske konferencije, a tema je: „Iskorišćenost i mogućnosti daljeg iskorišćavanja resursa u slivu rijeke Bosne koji doprinose razvoju turizma(!!!)“
Najavljeno je donošenje „Deklaracije o zaštiti sliva rijeke Bosne.“
Svaka lingvistička analiza, iole normalnog čovjeka, može odvesti samo u haos, ali fazon nije u tome, već u činjenici da organizatori svjesno idu na proizvodnju gluposti, pokušavajući komplikovanim izrazima, da sakriju jedno veliko NIŠTA.
Izuzev ništa, sastanak načelnika (čuj iz sliva rijeke Bosne) i ne može ponuditi ništa konkretno.
Možda će posavjetovati pučanstvo da se u ove vrele dane manje kupaju, jer sve otpadne vode, odoše, ne u sliv rijeke Bosne, već direktno u Bosnu.
Možda upute apel postojećim fabrikama da obustave proizvodnju, jer, zaboga, zatrovaše nam ovo malo čistih vodnih resursa koje imamo.
E, sada, ključno je pitanje, kakve veze sve to ima sa razvojem turizma?
Prvo, na zabludu nas navode, kako, k’o bajagi već imamo nekakav turizam, pa ga oni k’o biva žele unaprijediti...
To što u gradu, gdje festival turizma organizuju, kantu za smeće reflektorom moraš tražiti, zabolje ih ona stvar.
Zamislite, priču o turizmu u gradu koji ima hotelske sobe sa prekrivačima i itisonima od prije 30 godina, a smještajni kapaciteti su takvi da za najelitnije učesnike festivala nema mjesta za spavanje!? Aferim.
Uz svo uvažavanje emisije „Turizam plus,“ njeno javno snimanje uvrstiti u sadržaj izmišljenog festivala, koncept je na kojeg ne vrijedi trošiti riječi.
Nemam ništa protiv ni takmičenja lovaca i ribolovaca, koji će pokušati da pripreme najukusniji lovački gulaš i riblji paprikaš, ali me kao turistu, strašno zanima gdje taj paprikaš mogu isprobati, i po kojoj cijeni, kada se festival završi?
Da nije nekoliko koncerata i pozorišnih predstava, čiji autori zaslužuju uvažavanje – FESTTour 2008 bio bi totalni promašaj.
Svejedno, ostaje tugaljiv osjećaj, da organizatori lutaju između pokušaja da od Doboja naprave turistički centar i njihovih ličnih, neostvarenih ambicija da se proslave kao promotori kulture.
Ko god na ovaj Fest dođe, može ponijeti gadan osjećaj da turizma ima, taman onoliko koliko je potrebno da se festivalska priredba organizuje.
Umjesto što nemilice troše državne novce za ovo sranje od festivala, bolje bi im bilo da kupe pet hiljada najskuplih čokolada Milka i da ih besplatno dijele gastarbajterima koji dolaze na odmore.
Uz to, obavezno da napomenu, da su za svaku potvrdu koju hoće izvaditi, obavezno moraju šalterskoj radnici da poklone čokoladu.
Naivni gosti bi pomislili da vlast hoće da im pomogne. Ovako, mogu ostati zavarani da se ovdje nešto „kulturno“ dešava, pod maskom festivala turizma, o kojem bi bez po muke mogao da se napiše seminarski rad.
Ko hoće, neka se upeca, mene neće zajebati, jer mi je mnogo bolje da gledam „Discaveri“ i uživam uz hladno pivo. Kvazifestival i jeste namijenjen kvazituristima, a ja to ne želim da budem, makar i po cijenu da sam prinuđen da prespavam u dobojskom hotelu.
Čuj mene, hotelu.....

10 May, 2008

kuda idem?

Izgleda da sam se malo umorio, preispitivao ove riječi koje sam ostavio iza sebe i zaključio da je možda bilo i previše psovki.
Dajem obećanje da ih više neće biti. Prisjetih se one izreke: "Budala te prvo spusti na svoj nivo, pa te onda dobije na iskustvu."
Tako je to.....
Priča će još biti. Znam da se neće dopasti onima o kojima pišem ali to je neminovnost.
Neki dan sam pravio spisak osoba koje bi se eventualno mogle naći u ovim zapisima i bijah iznenađen dužinom spiska.
Sudije, tužioci, samozvani rabini i druge razne fele kao da se utrkuju da uđu u sadržaj ovog bloga.
Vjerujte da ih ne biram - sami se nameću. Ničim ne izazivam, samo podastirem. Toliko je neopjevanih svinja da moje nezadovoljstvo, zaista mogu biti biseri koje "oni" gaze.



09 May, 2008

kuda ide tihomir gligorić


Bivši predsjednik dobojskih socijalista, Tihomir Gligorić na ruskom "priča", na bosanskom truni, a na svim jezicima – zajebava. I što je najgore, sve mu polazi za rukom.

Nigdje drugo bivši portir ne bi napravio takvu karijeru kao u BiH. Isfolirao je Banja Luku, Sarajevo a u Rusiji je magistrirao (možda čak i doktorirao) iako ruski jezik zna koliko i baba Mileva iz Torina (selo kod Doboja) poznaje engleski. A ona ne umije da pročita ni ćiriličnu verziju titlovanog filma. O latinici da ne govorimo!

Samo u BiH Tihomir Gligorić je mogao službenim automobilom, pri brzini boga pitaj kojoj, da ubije jednu mladu osobu iz Dervente i zbog toga da ne odgovara.

Zbog toga žalim svakog trijeznog vozača, koji je prekršio Zakon i koji nikada neće imati šansu da se “odbrani” kao Tihomir Gligorić.

A Tihomir Gligorić bi zbog zločina koji je počinio na magistralnom putu, morao da odrobija makar dvije godine. U Evropskoj uniji bi zauvijek ostao i bez funkcije a o nekom političkom napredovanju da se ne govori.

Na stranu sad' što iz njegove pismene izjave inspektori nisu mogli da zaključe ko je uopšte vozio službeni automobil, njegov suvozač ili on? Sve je prekrio “ruzmarin i šaš” a dobojski Tiho nastavio je da gradi karijeru političara, ekonomiste i naučnika. Bljak.

Na jednom sajtu pročitah da studentima drži predavanja na temu “Osobine naroda” i to čak na studijama koji se pridržavaju Bolonje!!!

Koja urnebesna groteska?

Čovjek koji je magistrirao na jeziku kojim nikada nije govorio, redovno predaje studentima. Čak je bio i ministar u Vladi RS-a, šefovao dobojskim socijalistima koje je u najtežim momentima ostavio na cjedilu i prebjegao u stranku koja je ostvarila izborni trijumf.

Tihomir Gligorić je blijeda kopija ličnog ništavila, osjenčena figura poltrona koji se probijao uz nesuđene lidere (npr. Živko Radišić), taktičar koji je smišljeno branio Milorada Dodika jer je procjenio da ovaj ima blistavu političku budućnost.

U Doboju ga ne cijene, u Sarajevu i ne pamte, u Banja Luci možda i preziru. Svejedno, stari mačor je uspio sve da nasamari i svima se nasmije u facu.

Pitam se s kim pije jutarnju kafu i koga „šalta“ lijepim manirima i čistim košuljama.

Ako stranačke kolege, javnost i studente možeš i da prvariš – mene ne možeš stari.

Poznajem te još dok si vozio plavu „Zastavu,“ kupovao faširano na grame i pričao kako je Dodik budala. Tek poslije si počeo da ga oslovljavaš „Mile.“

Na onom hiljadu puta emitovanom snimku, kada vjetar mrsi kosu Radovanu Karadžiću a on vojnim dvogledom osmatra položaje, vrtiš se u pozadini i kamera te nevjerovatno hoće. Vjerujem da se sve oko tebe promijenilo a da si ti uvijek bio isti.

Samo mi nikako nije jasno zašto si u Rusiji kupovao disertacije, kada je Subotica mnogo bliže. To nikako ne shvatam. Ili si u zajebanciji pretjerao ili nisi vjerovao u diplome koje se štampaju u Srbiji. Ili si i tamo posmatrao kako tvoj stari drug osmatra dvogledom pa si usput odlučio da postaneš magistar i doktor nauka?

07 May, 2008

kuda ide njemački ambasador?



Danas je njemački ambasador u BiH Michael Georg Schmunk crnom limuzinom doputovao u Doboj i otišao pravo kod načelnika opštine Obrena Petrovića.

Službena limuzina je, naravno, proizvedena u Njemačkoj i njemački diplomata je iz gepeka “audija” odnio dvije šarene kese u kojima je zveckalo piće

Načelnik je sa širokim osmijehom primio poklone, dok je nekoliko novinara i snimatelja pokušavalo da “ovjekovječi taj svečani trenutak.”


Obren se može još više kurčiti kako ima dobre odnose sa svijetom a u suštini i domaćina i gosta baš briga što obični glasači koji su birali načelnika i dalje rade za bijednu crkavicu, što u Doboju cvjeta narkomanija a preduzeća se kontinuirano uništavaju.

Iako nisam bio prisutan kada su davali izjave novinarima, pretpostavljam da su nešto “šupljirali.”

Protokolarne izjave diplomata su uglavnom puni zahvaljivanja, smješkanja i debilnih izjava tipa: “Veoma mi je drago….”

Dobojski načelnik, Obren Petrović, nemušt kakav jeste, ako je sastavio dvije prosto proširene rečenice, bez gramatičkih grešaka – zaslužio je piće koje mu je Schmunk donio.

Ne znam kako Michael doživljava Doboj i BiH i da li se sjeća vremena kada je radio kao politički referent (čitaj špijun) u Južnoj Africi (1987-1990) u Pretoriji.

Poslije je bio u nekakvom Specijalnom štabu u Avganistanu (2002-2004) a današnja posjeta Doboju najvjerovatnije je u njegovom radnom kalendaru obilježena običnim slovima.

Ništa posebno, ništa epohalno, bez ikakvog rizika ili posebnog stimulansa.

Sumnjam da privrednici iz Njemačke namjeravaju započinjati bilo kakav biznis u BiH.

A i zašto bi? Bez obzira da li on posjećivao načelnike, automobili proizvedeni u njegovoj zemlji i dalje će biti stvar prestiža, dokaz moći, potvrda da imaš pristup državnim parama…

Nostalgično se sjećam vremena kada su gastarbajteri dolazili sa skupim automobilima, puštali velike sulufe i objašnjavali kako u Njemačkoj nema zajebancije, jer se tamo radi.

Plaćena satnica koju su tada imali u SR Njemačkoj bila je ideal koji se teško može ponoviti.

Kažu da ni tamo više nije kao što je bilo. Zbog toga se pitam kuda je krenuo njemački diplomata i zna li da se ovdje radnici plaćaju mjesečno a ne po satu? Zna li da je Pretorija u kojoj je službovao, „nebeski raj“ za Doboj u koji eto, s vremena na vrijeme, neko dođe, čisto onako da mu – guzica vidi puta ili je sve uracunato u satnicu??

Ako ovaj blog procitaju u Ambasadi, znam da sam uzalud poslao odgovor na nagradno pitanje...

02 May, 2008

kuda ide pijanac II



Potpuno mi je nevažno koliko je moj blog posjećen i čitan. Kad sam ga stvarao, eto, podijelio sam to sa nekoliko osoba i za početak je sasvim dovoljno.
S druge strane, iznimno je zanimljivo kada spuca „blog feed-back.“ A, ima i toga!
Pretpostavljam da se Snješka, iz priče o ToPeeR-u, Udruženju-pijancu (engl. prevod) osjeća kao Pepeljuga kojoj se preko noći internet pretvorio u bundeve i miševe. Na internetu, pored ružičastih boja, postoje i one prilično neprijatne.
Tako joj, pretpostavljam, posjećivanje ovog bloga dođe kao otvaranje bezazlene igrice, u kojoj vještica ili monstrum u malom programčiću – uplaši do bola. Znate one zezancije kada pritišćete crvenu tačkicu a na kraju uz vrisak iskoči čudovište.
Niti je pijanac bezazlen, niti je ovo obična igrica.
Pijanac odlučno maršira prema „ispravljanju budućnosti“ (omiljena fraza u ToPeeR-u) i zaboravlja kakva je sadašnjost. A sadašnjost je, kako mi se čini, u Pijančevoj glavi totalno izokrenuta.
Danas je drugi maj i ozbiljno razmišljam da Vladi RS podnesem zahtjev da se po hitnom postupku donese Zakon o zabrani ovakvih udruženja.
Zbog čega?
Zato što u sveopštoj inflaciji zlobe, umobolnih konflikata, muljaža i uspjeha probisvijeta, širenje pijanstva nikome neće donijeti dobro.
Zato što demagoške priče i histerisanje negativno utiču na djecu, a u ToPeeR-u, pijancu – djeca su se toga baš nagledala i naslušala.
ToPeeR nije bezazlen i zbog činjenice da drugima može poslužiti kao uzor za uzimanje donacija (posao bez rada) pa kao takav još više doprinosi neradu i sveopštem javašluku.
ToPeeR nije bezazlen zbog toga što u jednom blogu vidi opasnost, protivi se iznošenju „različitosti“ i apsolutno je netolerantan kada se progovori o Udruženju Tolerancijom protiv različitosti (jao meni, imena komplikovanog.)
Da su tolerantni nisu, da znaju da se smješkaju donatorima i šire lažnu spiku – znaju.
Problem nastaje kada ih neko skonta, kada donator prestane da plaća projekte bez pokrića i kada ostanu na vjetrometini stvarnosti.
Pijanac zaista realno vidi problem u drugim udruženjima koja ozbiljnije i predanije rade (?) i koja ih neminovno guraju u zapećak.
Ovo nije obična igrica, zato što je u igrici lova, a Pijanac bi da naplati svoj „društveno koristan rad.“ Zbog toga i objavljivanje priča o njima shvataju kao udar na novčanik, što realno i jeste. Nakon što se u google pretraživačima pojavi njihovo ime, svaka pretraga će izgledati kao „vrisak čudovišta“ jer ukucavanjem imena Snežana, Svetlana Šešlija, pojaviće se priča kakvu ne žele vidjeti.
Za realne, to će biti naličje Pijanca, istina kakva jesu, ogoljena i osramoćena pred milionima internet korisnika. Blagodet i vrijednost globalne mreže, krije se baš u tome. Sve drugo bi bila okupacija.
Zato ovo nije obična igra, zbog toga je ovo takmičenje dobra i zlobe, istine i poluistine...
Zato će Snješka vrištati i lupati glavom po hastalu, umjesto da svako jutro popije kaficu tolerancije. Možda nema ko da je pripremi? Možda je tolerancija samo lažno imenovana zajebancija, koju je sama stvorila..

28 April, 2008

kuda idu dr, mr, pr?

Još pamtim sliku starice, komšinice iz Želeće, koja je doktoru uvijek išla petkom, kad je pijačni dan u Žepču. Stara, nepismena žena, valjda je odlazak doktoru koristila da obiđe pijačne tezge i promuva se među, manje-više polupismenim svijetom. Svejedno, taj polupismeni svijet je znao ko su doktori i nije bilo spora oko tih vražijih titula. Prisjetih se nepismene starice koja bi, da je živa, mogla održati solidno predavanje današnjim dobojskim (i šire) doktorima i magistrima nauka, koji tako žestoko žele da iskažu svoje Mr, Dr i druge titule koje su pobrali ili pokupovali posljednjih decenija.

U najkraćem, njihove titule su jedan veliki kurac i ništa više.

Nikada u životu nisu održali ni jedno predavanje a još manja vjerovatnoća da su neko čestito odslušali.Ispred svakog njihovog Mr, Dr…. trebalo bi dopisati “takozvani” ili “pičkin dim.” Užasavam se bijednih titulara, funkcionerčića koji su pokupovali diplome i njima mašu, kao da smo svi debili pa ne možemo ocijeniti vrijednost njihovog naučnog znanja. U Doboju ih ima više nego što bi se moglo povjerovati, čini mi se, stotine.

Što je još gore u svojim tupavim glavama umišljaju da nešto znaju, kao da raspolažu znanjem. Umislili su da su i njega kupili.

Pitajte ih da nabroje vrste riječi i skoro ni jedan neće znati. Ozbiljnije teme zaobilaze u širokom luku, izuzme li se pametovanje po kafanama kada bistre dnevnu politiku.Siguran sam da bi moja komšinica bila uspješnija od njih i u „Tko želi biti milijunaš?“

Nema mjesta da se pobroje sva imena bezobraznih, debilnih magistara, doktora...... Puno ih je. I nije problem što oni negdje „idu“ – problem je što žele i ostale da povuku.

Jebeš državu u kojoj su tipovi poput ovih došli do zvanja bez znanja. Žao mi je što niko od onih OFR (običnih fizičkih radnika) nema smjelosti da im se makar nasmije u facu, kada pomenu svoje Mr, Dr i ostale obezvrijeđene prefikse. Toliko bezvrijedne da ih ni jedna komšinica ne cijeni.

26 April, 2008

kuda idu norvežani?



Izgradnja šest mini-hidroelektrana na rijeci Bosni, gotova je stvar.
Mr. Knut Paulsen (Technor Energy ASA) i Rajko Ubiparip (ministar privrede u Vladi RS) još juna prošle godine, potisali su ugovor o koncesiji kojim je norveškim investitorima omogućeno da vodotok rijeke Bosne pretvaraju u struju, koju će kasnije prodavati.
Sasvim je izvjesno da će Norvežani ispoštovati sve uslove potpisanog ugovora a na značaj čuvanja okoliša ne treba ih posebno opominjati. Ljudi jednostavno imaju novac, znanje i tehnologiju koja je dovoljna da se projekat realizuje.
Poslovni ljudi iz Technor Energy ASA već su razvili slične poslove u Bugarskoj, a odličnu prezentaciju imaju i na internet adresi: http://www.technorenergy.no

Međutim, poslovni svijet pojma nema s kakvim ljudima su prisiljeni sarađivati Nisu navikli na mlaćenje prazne slame, niti na trgovinu sa ljudima koji dobar dio novca troše na sudske procese.
Ovaj blog im može pomoći da donekle razumiju hoštaplere, prevarante i kojekakve muljatore s kojima se neminovno moraju susresti.
Kada sam vidio da nekakvu javnu tribinu, krajem ovog aprila, organizuje Udruženje TOPEER (pijanac), bilo mi je jasno da je u pitanju žestoko mlaćenje slame. Oni bi javnu tribinu o nečemu što je već gotovo. Urađeni su projekti i preostali su samo neki tehnički operativni detalji koje norvežani razrađuju.
Pijanac (TOPEER) i u ovoj tribini vidi priliku da zaradi koju markicu tako što će prikazati da su svi učesnici tribine popili sok, kafu… Naravno, žele pokazati kako su učestovali u važnom događaju, pa će na kraju ispasti da hidroelektrane niko nebi ni gradio da nije njih. Požaliće se kako je organizovanje javnih tribina mukotrpan posao, a u pozivu koji su odaslali na bezbroj e-mail adresa (što je svojevrsni spam) jer su nekima dva puta slali poziv za tribinu, navode kako žele “ispravljati budućnost.”
Koja urnebesne komedija!!!! Doslovno pominju ispravljanje budućnosti, kopanje dijamanata, ogrlice, nakit, i koješta. U orginalnom pozivu tako piše. Ha…
Norvežanima bi moralo biti jasno da je TOPEER (pijanac) najbolji u organizovanju prevarantskih nagradnih igara (prijeratna piramida) na kojoj je Svetlana Šešlija pokrala novce od naivnih igrača dok im je slala navlakuše u plavim kovertama koje su papreno plaćali.
Proslavila se i u uvozu vina iz Makedonije, a nešto je kažu muljala i po Bugarskoj. Sa hidroelektranama nema baš nikakve veze. To što pokušava da zaradi na njenom organizovanju, više je njen problem, pa ovu tribinu treba žestoko ignorisati.

Važna karika u lancu prevare je i Milenko Cvijanović, direktor Elektro-Doboja. Čovjeka boli ona stvar za „ekonomsku budućnost.“ Na okolištima ponovo renovira vikendicu, izgradio je teniske terene i nema namjeru da se zamajava „sitnicama“ kao što su hidroelektrane.
Za one koji vole da znaju, ovo na slici je vikendica Milenka Cvijanovića. Trinaest kilometara od Doboja, on sunča gaće i telefonira sa Ozrena, dok Norvežani nešto grade.


Tužioci su imali nekoliko slučajeva za kriminal i pljačku naroda, ali razboriti Milenko uz pomoć advokata pokušava to da riješi.
Da li je norveškim investitorima rekao da je osuđen, da se protiv njega još vodi istraga? Sumnjam. Oni bi pomislili da je to vic i da se takvom čovjeku ne sudi.
Pokušava da članstvom u SNSD-u sebi „ispravi budućnost“ (jaooj koja besmislena krilatica) jer se nada da će tako ostati pošteđen.
No, no....ako partijske drugove može i da prevari, mene i običan svijet – ne. Ne nasjedamo na lažne žvake, makar ih prosipao direktor Cvijanović, koji, kako kažu, neodoljivo podsjeća na umiljatu ženicu dok govori. Ima tako umiljat i ženstven glasić, da su partijski drugovi samo uzdahnuli kada je došao da potpiše pristupnicu za članstvo u SNSD-u.
Jadni investitori iz Norveške. Nadam se da će ih brzo pročitati i shvatiti kakve likove imaju pred sobom. I Svetlanu, i Milenka, i njima slične……

15 April, 2008

kuda ide pijanac?


Kuda ide dobojsko Udruženje građana “Tolerancijom protiv različitosti” ili skraćeno TOPEER. Tope na engleskom znači: lokati, opijati se, pijančiti, a riječ topeer u engleskom doslovnom prevodu: pijanac.

Lingvisti se od ovog naziva hvataju za glavu i niko nije uspio da odgonetne ovu jezičku začkoljicu punu ironije, apsurda i civilizacijskog podsmijeha.
Kako je moguće da neko tolerantan bude protiv različitosti? Tolerancija po svojoj definiciji podrazumijeva i prihvatanje različitosti ali ne i njenu negaciju.
Elem, prijeratna prevarantkinja Svetlana Šešlija, koja se često predstavlja i kao Snežana Šešlija (pa čak i potpisuje) – odlučila je osnovati Udruženje TOPEER, koje nije ništa drugo do obična prodavnica magle.

Malo je onih iz Doboja i okoline koji se ne sjećaju piramidalne nagradne igre, koverata koje su kružile i naivnim igračima obećavale basnoslovne zarade. Uplaćivali su tadašnje dinare, od kojih je najviše profita imala upravo Svetlana alijas Snežana.
To vrijeme je prošlo, pa je Snežana odlučila osnovati Udruženje.
Na dosadnim sastancima, kojekakvim izmišljenim sajmovima voli se predstavljati kao predsjednica "en-dži-o". To joj valjda bolje zvuči od udruženja.
Pokušavala je sa svojom “en-dži-o” da “liže dupe” stranim dotanorima, opštinskim vlastima, medijima…uglavnom bez uspjeha.
Ponekad i klepi koju donaciju, jer mnogo je naivnih koji nasjednu na priču o “društvenom angažmanu” i sličnim frazama kojima voli da se razbacuje.
Na jednom blogu, o njoj su već pisali. Iskreno žalim što nisam autor tog teksta, mada bih ga rado potpisao. U najkraćem, i tamo je opisana kao prevarantkinja.

Nedavno s njenog telfonskog broja dobih poruku: “Ostavljaš smrdljive tragove.” Naravno, krajnje primitivno, bez interpunkcije, pojašnjenja.

Bio je to odgovor na moju poruku koju sam poslao i koja doslovno glasi:
“Dezinformacije su opasne Snješka… Nije dobro širiti ih!!!
Sent: 18:41:28

Teško da bi svi biseri i gluposti koje čini mogli da se pobroje. Na svečanosti svoje “en-dži-o” je pakovala kamenice u šarene papiriće i dijelila gostima!!
I dan danas pošalje nekog iz TOPEER-a da dođe na sjednice Skupštine opštine Doboj (ponekad se pojavi lično ona), valjda da bolje može da liže dupe opštinarima kako bi ušićarila koju marku donacije.
Gotovo svakodnevno šalje pisma i raznorazne aplikacije na različite adrese, kako bi ušićarila (ona a ne udruženje). Jer, udruženje je ONA.

Koliko je samo naivnih prodefilovalo kroz TOPEER? Kada se sjetim da sam i sam jedan o njih, dođe mi da lajem na mjesec.

Pitam se, ovog tužnog aprila, kuda ide pijanac TOPEER? Koga zajebava žena-prevarant, udovica koja “zaudara” na pravi alkoholizam? Da li je ona oličenje svih Udruženja ili je samo blijeda parodija besmisla.

08 April, 2008

kuda ide ovaj doboj?


Zaista, kuda ide ovaj grad?
Polako se približavaju lokalni izbori na kojima će mo birati odbornike, odnosno načelnika. Neko će možda pomisliti kako je to važan momenat u istoriji ovog grada, da je to prilika za promjene. Čini mi se da se varaju. Niko od dosadašnjih funkcionera na vlasti nije imao ozbiljne namjere da se Doboj razvija, da krene putem razvoja.
Istina, svi su obećavali prosperitet i razvoj, nova radna mjesta i prosperitet. Od toga nije bilo ništa. Zadovoljni u svojim foteljama, njima je interes da Doboj ne napreduje. Zbog toga nema ozbiljnih investicija, zbog toga se ne otvaraju fabrike.
Ako se ne omogući privatnicima da otvaraju fabrike - ovaj grad i njegovi stanovnici - idu u propast.
Još više će mo siromašiti, tonuti i kretati se u pravcu gdje je Rumunija bila prije trideset godina.
Na ovom blogu pokušaću da odgovorim zašto je tako, ko nas gura u bijedu iz koje se teško izvući i ima li nade iz ove, čini se bezizlazne situacije?
Unaprijed se zahvaljujem posjetiocima i molim ih da ne zamjere ako se ponekad "omakne" i pokoja greška.
Ovdje će biti ozbiljnih tekstova, argumentovanih priča, fotografija, komentara.
Ovo nije blog za pražnjenje, niti bijes ožalošćenih nevladinih organizacija ili pojedinaca, kakvih je bilo o Doboju.
Otvaraćemo teme, raspravljati o njima, ponekad i osuditi, neznanje ignorisati, bolesne ambicije sputavati i one koji su željni informacija - informisati.
E, da... Ovdje će biti priča koje iz raznoraznih razloga, pa i ljenosti autora, nisu mogle biti objavljene.
A, ovaj autor je obični novinar koji je prilično ljut zbog raznih ograničenja, sputavanja, tračeva, bijednih medija, bolesnih pojedinaca, promašenih projekata i ko zna čega....