07 May, 2008

kuda ide njemački ambasador?



Danas je njemački ambasador u BiH Michael Georg Schmunk crnom limuzinom doputovao u Doboj i otišao pravo kod načelnika opštine Obrena Petrovića.

Službena limuzina je, naravno, proizvedena u Njemačkoj i njemački diplomata je iz gepeka “audija” odnio dvije šarene kese u kojima je zveckalo piće

Načelnik je sa širokim osmijehom primio poklone, dok je nekoliko novinara i snimatelja pokušavalo da “ovjekovječi taj svečani trenutak.”


Obren se može još više kurčiti kako ima dobre odnose sa svijetom a u suštini i domaćina i gosta baš briga što obični glasači koji su birali načelnika i dalje rade za bijednu crkavicu, što u Doboju cvjeta narkomanija a preduzeća se kontinuirano uništavaju.

Iako nisam bio prisutan kada su davali izjave novinarima, pretpostavljam da su nešto “šupljirali.”

Protokolarne izjave diplomata su uglavnom puni zahvaljivanja, smješkanja i debilnih izjava tipa: “Veoma mi je drago….”

Dobojski načelnik, Obren Petrović, nemušt kakav jeste, ako je sastavio dvije prosto proširene rečenice, bez gramatičkih grešaka – zaslužio je piće koje mu je Schmunk donio.

Ne znam kako Michael doživljava Doboj i BiH i da li se sjeća vremena kada je radio kao politički referent (čitaj špijun) u Južnoj Africi (1987-1990) u Pretoriji.

Poslije je bio u nekakvom Specijalnom štabu u Avganistanu (2002-2004) a današnja posjeta Doboju najvjerovatnije je u njegovom radnom kalendaru obilježena običnim slovima.

Ništa posebno, ništa epohalno, bez ikakvog rizika ili posebnog stimulansa.

Sumnjam da privrednici iz Njemačke namjeravaju započinjati bilo kakav biznis u BiH.

A i zašto bi? Bez obzira da li on posjećivao načelnike, automobili proizvedeni u njegovoj zemlji i dalje će biti stvar prestiža, dokaz moći, potvrda da imaš pristup državnim parama…

Nostalgično se sjećam vremena kada su gastarbajteri dolazili sa skupim automobilima, puštali velike sulufe i objašnjavali kako u Njemačkoj nema zajebancije, jer se tamo radi.

Plaćena satnica koju su tada imali u SR Njemačkoj bila je ideal koji se teško može ponoviti.

Kažu da ni tamo više nije kao što je bilo. Zbog toga se pitam kuda je krenuo njemački diplomata i zna li da se ovdje radnici plaćaju mjesečno a ne po satu? Zna li da je Pretorija u kojoj je službovao, „nebeski raj“ za Doboj u koji eto, s vremena na vrijeme, neko dođe, čisto onako da mu – guzica vidi puta ili je sve uracunato u satnicu??

Ako ovaj blog procitaju u Ambasadi, znam da sam uzalud poslao odgovor na nagradno pitanje...

No comments: