Još pamtim sliku starice, komšinice iz Želeće, koja je doktoru uvijek išla petkom, kad je pijačni dan u Žepču. Stara, nepismena žena, valjda je odlazak doktoru koristila da obiđe pijačne tezge i promuva se među, manje-više polupismenim svijetom. Svejedno, taj polupismeni svijet je znao ko su doktori i nije bilo spora oko tih vražijih titula. Prisjetih se nepismene starice koja bi, da je živa, mogla održati solidno predavanje današnjim dobojskim (i šire) doktorima i magistrima nauka, koji tako žestoko žele da iskažu svoje Mr, Dr i druge titule koje su pobrali ili pokupovali posljednjih decenija.
U najkraćem, njihove titule su jedan veliki kurac i ništa više.
Nikada u životu nisu održali ni jedno predavanje a još manja vjerovatnoća da su neko čestito odslušali.Ispred svakog njihovog Mr, Dr…. trebalo bi dopisati “takozvani” ili “pičkin dim.” Užasavam se bijednih titulara, funkcionerčića koji su pokupovali diplome i njima mašu, kao da smo svi debili pa ne možemo ocijeniti vrijednost njihovog naučnog znanja. U Doboju ih ima više nego što bi se moglo povjerovati, čini mi se, stotine.
Što je još gore u svojim tupavim glavama umišljaju da nešto znaju, kao da raspolažu znanjem. Umislili su da su i njega kupili.
Pitajte ih da nabroje vrste riječi i skoro ni jedan neće znati. Ozbiljnije teme zaobilaze u širokom luku, izuzme li se pametovanje po kafanama kada bistre dnevnu politiku.Siguran sam da bi moja komšinica bila uspješnija od njih i u „Tko želi biti milijunaš?“
Nema mjesta da se pobroje sva imena bezobraznih, debilnih magistara, doktora...... Puno ih je. I nije problem što oni negdje „idu“ – problem je što žele i ostale da povuku.
Jebeš državu u kojoj su tipovi poput ovih došli do zvanja bez znanja. Žao mi je što niko od onih OFR (običnih fizičkih radnika) nema smjelosti da im se makar nasmije u facu, kada pomenu svoje Mr, Dr i ostale obezvrijeđene prefikse. Toliko bezvrijedne da ih ni jedna komšinica ne cijeni.
