01 November, 2008

kuda idu opštinski izbori?


Samo činjenica da gotovo niko ne zna kojoj nacionalnoj manjini se priklonio Dragan Marković, koji je na opštinskim izborima 2008. godine u Doboju – postao odbornik sa 89 glasova, upućuje na jednu od brojnih manjkavosti Izbornog zakona BiH.


Biće veoma zanimljivo poslušati o čemu će odbornik Marković diskutovati u lokalnoj skupštini i na koji način će štititi interese nacionalnih manjina.


Ali, kako je izborna lakrdija bila još veća na opštim izborima u BiH, jer su pojedini kandidati ulazili u državni parlament sa samo 41 (četrdeset jednim) glasom, ovo ismijavanje nacionalnih manjina izgleda tek kao jedna od brojnih nelogičnosti izbornog procesa.

Famozni „sukob interesa“ podastire jednu od najvećih podvala koja je servirana biračima.


Da malo pojasnim.

Partija demokratskog progresa je na lokalnim izborima 2008. godine osvojila je u Doboju tačno 1950 glasova. Iz te partije, Siniša Marić postao je odbornik sa 388 glasova, a Zlatko Spasojević, direktor dobojskog „Vodovoda“ prikupio je glasove 395 glasača.

Međutim, Zlatko Spasojević najvjerovatnije neće ni postati odbornikom. Zašto? Pa zbog toga što je u „sukobu interesa.“ Svog mandata će da se odrekne, pa će u odborničku klupu zasjesti Predrag Lazić koji ima svega 336 glasova.

Direktoru ne pada na pamet da se odriče dobro plaćene direktorske funkcije.


Nema sumnje da su birači nasamareni, jer ako je neko htio da vodi računa o sukobu interesa, logično je bilo da ospori i samu kandidaturu onima koji već obavljaju državne poslove.

Drugim riječima, Spasojević je prije samih izbora imao priliku da odluči da li će u politiku, ili ostaje na direktorskom položaju vodovodnog preduzeća.


Na taj način gubi se osnovni smisao demokratije, i često ponavljana fraza da se "biraju pojedinci a ne partija."Eto, birači su kako-tako, izabrali Spasojevića, a on neće u lokalnu vlast!! Na neki način on im se narugao. U ovom segmentu Izborni zakon pod hitno treba mijenjati. Nema smisla da se kandiduju ljudi samo po nagovoru partije kojoj pripadaju, ili iz pobuda koje tek treba nagađati.

Naravno da je besmisleno tjerati birače da sprovode istrage o tome ko je u „sukobu interesa,“ kada taj posao mogu da završe profesionalci koji sjede u Centralnoj Izbornoj Komisiji.


A sada, malo o brojkama i nečemu što se takođe kosi sa zdravim razumom.

Prema dostupnim informacijama Srđan Todorović iz Socijalističke partije nije postao odbornik iako je dobio 466 glasova, a Murvet Bajraktarević iz Saveza SDA – S BiH sa 449 glasova će da polaže odborničku zakletvu.

Da me neko pogrešno ne shvati, ovdje nije priča o nacionalnoj pripadnosti. Sasvim slučajno jedan se zove Murvet, a drugi Srđan.

Partija, odnosno ostali kandidati liste na kojoj je bio Srđan Todorović osvojili su 1168 glasova.

Lista (odnosno kandidati) na kojoj je bio Murvet Bajraktarević osvojila je 1827 glasova.

Proizilazi da na ovim izborima i nismo glasali za kandidate, već za političke stranke. Ako je tako, onda nam i ne moraju poturati ogromne liste sa imenima svih kandidata. Glasaćemo za stranke, pa neka njihovi lideri odluče ko će u skupštinu.

Naravno da se šalim, ali da sa izbornom matematikom nešto nije u redu pokazuju primjeri Srđana i Murveta.

Ko je ovdje zakinut? Zakinuti su Savez SDA – S BiH, zakinut je Srđan Todorović i još jedan čovjek.

Jer, ako se malo dalje poigramo matematikom, jasno je da su dva kandidata PDP-a osvojili manje glasova od Todorovića, i manje glasova od Esmira Habibovića (on je taj zakinuti) sa liste Savez SDA – S BiH.

Habibović sa 446 glasova takođe nije odbornik, a Siniša Marić sa 388 glasova jeste. Spasojević sa 395 jeste, a Todorović sa 466 – nije. Parodija je u tome što će PDP imati odbornika više zbog tričavih 123 glasa za koliko više imaju od Saveza SDA – S BiH

Ovo je posljedica loše definisanog izbornog cenzusa i proračuna, koji zaslužuje izmjene.


Ako bih htio da dlaku cijepam na četvero, zapitao bih zašto se nevažeći listići jedne partije ne računaju u ukupne glasove stranke?

Iako je pitanje pomalo nesuvislo i liči na debilska naklapanja, ovo pitam iz razloga što Opštinska izborna komisija ima tačne podatke o tome koliko koja partija ima nevažećih listića. Pa neka ih onda računaju u ukupne glasove za stranku i neće biti priča o pokradenim glasovima i zaista pretjeranom broju papira koji su proglašeni nevažećim.


Odgovor bi dobio na značenju tek kada bi shvatili da zaista veliki broj birača nije znao koliko kandidata smije da zaokruži na glasačkom listiću.

Ovo sa sukobom interesa, najbolje će da se primjeti kod kandidata SDS-a, jer će zbog njega, najmanje petorica odbornika svoje mandate prepustiti kandidatima koji su iza njih. Dakle, već je na djelu svojevrsna prevara birača. Odbornici za koje smo glasali, nikada nisu ni imali namjeru to da postanu.


U tim nakanam može ih spriječiti jedino prerađeni Izborni zakon, jer očito je da raznorazne nevladine organizacije to nisu u stanju. Zaista ne znam ni jedno udruženje građana (koji sebe od milja zovu NVO sektor), a da se nisu svrstali pod stranačke zastave. Čak nisu u stanju da uoče loše strane zakona, da prikupe brojne nepravilnosti u samom izbornom procesu.


Porazno je da niti jedna nevladina organizacija iz Doboja nije dala validnu procjenu izbornih rezultata, kompletnu analizu izbornog procesa, koji je obilovao sa bezbroj nedostataka i fulova.

4 comments:

Anonymous said...

postovani vlasnice bloga, precizno ste secirali ulazak odbornika u klupe lokalnog parlamenta koji ce u naredne cetiri godine imati i vise nego pristojnu platu za svoj (ne)rad. Bojim se da jos dugo niko nece otkloniti manjkavosti izbornog zakona BiH. Na mjestu je i vasa kritika upucena dobojskim nevladinim organizacijama, ali mislim da od Humanitasa, CHP-a ili Topeer-a i drugih osoba zalutakih zbog sitnosopstvenickih interesa u sektor civilnog društva previse ocekujete. S postovanjem, Dobojlija

stringer said...

Hvala na komentaru....

Anonymous said...

Hvala na kavi i pomoći

stringer said...

Slavonci, pozdrav....:)