kuda idem?

Izgleda da sam se malo umorio, preispitivao ove riječi koje sam ostavio iza sebe i zaključio da je možda bilo i previše psovki.
Dajem obećanje da ih više neće biti. Prisjetih se one izreke: "Budala te prvo spusti na svoj nivo, pa te onda dobije na iskustvu."
Tako je to.....
Priča će još biti. Znam da se neće dopasti onima o kojima pišem ali to je neminovnost.
Neki dan sam pravio spisak osoba koje bi se eventualno mogle naći u ovim zapisima i bijah iznenađen dužinom spiska.
Sudije, tužioci, samozvani rabini i druge razne fele kao da se utrkuju da uđu u sadržaj ovog bloga.
Vjerujte da ih ne biram - sami se nameću. Ničim ne izazivam, samo podastirem. Toliko je neopjevanih svinja da moje nezadovoljstvo, zaista mogu biti biseri koje "oni" gaze.

kuda ide tihomir gligorić

Bivši predsjednik dobojskih socijalista, Tihomir Gligorić na ruskom "priča", na bosanskom truni, a na svim jezicima – zajebava. I što je najgore, sve mu polazi za rukom.

Nigdje drugo bivši portir ne bi napravio takvu karijeru kao u BiH. Isfolirao je Banja Luku, Sarajevo a u Rusiji je magistrirao (možda čak i doktorirao) iako ruski jezik zna koliko i baba Mileva iz Torina (selo kod Doboja) poznaje engleski. A ona ne umije da pročita ni ćiriličnu verziju titlovanog filma. O latinici da ne govorimo!

Samo u BiH Tihomir Gligorić je mogao službenim automobilom, pri brzini boga pitaj kojoj, da ubije jednu mladu osobu iz Dervente i zbog toga da ne odgovara.

Zbog toga žalim svakog trijeznog vozača, koji je prekršio Zakon i koji nikada neće imati šansu da se “odbrani” kao Tihomir Gligorić.

A Tihomir Gligorić bi zbog zločina koji je počinio na magistralnom putu, morao da odrobija makar dvije godine. U Evropskoj uniji bi zauvijek ostao i bez funkcije a o nekom političkom napredovanju da se ne govori.

Na stranu sad' što iz njegove pismene izjave inspektori nisu mogli da zaključe ko je uopšte vozio službeni automobil, njegov suvozač ili on? Sve je prekrio “ruzmarin i šaš” a dobojski Tiho nastavio je da gradi karijeru političara, ekonomiste i naučnika. Bljak.

Na jednom sajtu pročitah da studentima drži predavanja na temu “Osobine naroda” i to čak na studijama koji se pridržavaju Bolonje!!!

Koja urnebesna groteska?

Čovjek koji je magistrirao na jeziku kojim nikada nije govorio, redovno predaje studentima. Čak je bio i ministar u Vladi RS-a, šefovao dobojskim socijalistima koje je u najtežim momentima ostavio na cjedilu i prebjegao u stranku koja je ostvarila izborni trijumf.

Tihomir Gligorić je blijeda kopija ličnog ništavila, osjenčena figura poltrona koji se probijao uz nesuđene lidere (npr. Živko Radišić), taktičar koji je smišljeno branio Milorada Dodika jer je procjenio da ovaj ima blistavu političku budućnost.

U Doboju ga ne cijene, u Sarajevu i ne pamte, u Banja Luci možda i preziru. Svejedno, stari mačor je uspio sve da nasamari i svima se nasmije u facu.

Pitam se s kim pije jutarnju kafu i koga „šalta“ lijepim manirima i čistim košuljama.

Ako stranačke kolege, javnost i studente možeš i da prvariš – mene ne možeš stari.

Poznajem te još dok si vozio plavu „Zastavu,“ kupovao faširano na grame i pričao kako je Dodik budala. Tek poslije si počeo da ga oslovljavaš „Mile.“

Na onom hiljadu puta emitovanom snimku, kada vjetar mrsi kosu Radovanu Karadžiću a on vojnim dvogledom osmatra položaje, vrtiš se u pozadini i kamera te nevjerovatno hoće. Vjerujem da se sve oko tebe promijenilo a da si ti uvijek bio isti.

Samo mi nikako nije jasno zašto si u Rusiji kupovao disertacije, kada je Subotica mnogo bliže. To nikako ne shvatam. Ili si u zajebanciji pretjerao ili nisi vjerovao u diplome koje se štampaju u Srbiji. Ili si i tamo posmatrao kako tvoj stari drug osmatra dvogledom pa si usput odlučio da postaneš magistar i doktor nauka?

kuda ide njemački ambasador?

Danas je njemački ambasador u BiH Michael Georg Schmunk crnom limuzinom doputovao u Doboj i otišao pravo kod načelnika opštine Obrena Petrovića.

Službena limuzina je, naravno, proizvedena u Njemačkoj i njemački diplomata je iz gepeka “audija” odnio dvije šarene kese u kojima je zveckalo piće

Načelnik je sa širokim osmijehom primio poklone, dok je nekoliko novinara i snimatelja pokušavalo da “ovjekovječi taj svečani trenutak.”

Obren se može još više kurčiti kako ima dobre odnose sa svijetom a u suštini i domaćina i gosta baš briga što obični glasači koji su birali načelnika i dalje rade za bijednu crkavicu, što u Doboju cvjeta narkomanija a preduzeća se kontinuirano uništavaju.

Iako nisam bio prisutan kada su davali izjave novinarima, pretpostavljam da su nešto “šupljirali.”

Protokolarne izjave diplomata su uglavnom puni zahvaljivanja, smješkanja i debilnih izjava tipa: “Veoma mi je drago….”

Dobojski načelnik, Obren Petrović, nemušt kakav jeste, ako je sastavio dvije prosto proširene rečenice, bez gramatičkih grešaka – zaslužio je piće koje mu je Schmunk donio.

Ne znam kako Michael doživljava Doboj i BiH i da li se sjeća vremena kada je radio kao politički referent (čitaj špijun) u Južnoj Africi (1987-1990) u Pretoriji.

Poslije je bio u nekakvom Specijalnom štabu u Avganistanu (2002-2004) a današnja posjeta Doboju najvjerovatnije je u njegovom radnom kalendaru obilježena običnim slovima.

Ništa posebno, ništa epohalno, bez ikakvog rizika ili posebnog stimulansa.

Sumnjam da privrednici iz Njemačke namjeravaju započinjati bilo kakav biznis u BiH.

A i zašto bi? Bez obzira da li on posjećivao načelnike, automobili proizvedeni u njegovoj zemlji i dalje će biti stvar prestiža, dokaz moći, potvrda da imaš pristup državnim parama…

Nostalgično se sjećam vremena kada su gastarbajteri dolazili sa skupim automobilima, puštali velike sulufe i objašnjavali kako u Njemačkoj nema zajebancije, jer se tamo radi.

Plaćena satnica koju su tada imali u SR Njemačkoj bila je ideal koji se teško može ponoviti.

Kažu da ni tamo više nije kao što je bilo. Zbog toga se pitam kuda je krenuo njemački diplomata i zna li da se ovdje radnici plaćaju mjesečno a ne po satu? Zna li da je Pretorija u kojoj je službovao, „nebeski raj“ za Doboj u koji eto, s vremena na vrijeme, neko dođe, čisto onako da mu – guzica vidi puta ili je sve uracunato u satnicu??

Ako ovaj blog procitaju u Ambasadi, znam da sam uzalud poslao odgovor na nagradno pitanje...

kuda ide pijanac II

Potpuno mi je nevažno koliko je moj blog posjećen i čitan. Kad sam ga stvarao, eto, podijelio sam to sa nekoliko osoba i za početak je sasvim dovoljno.
S druge strane, iznimno je zanimljivo kada spuca „blog feed-back.“ A, ima i toga!
Pretpostavljam da se Snješka, iz priče o ToPeeR-u, Udruženju-pijancu (engl. prevod) osjeća kao Pepeljuga kojoj se preko noći internet pretvorio u bundeve i miševe. Na internetu, pored ružičastih boja, postoje i one prilično neprijatne.
Tako joj, pretpostavljam, posjećivanje ovog bloga dođe kao otvaranje bezazlene igrice, u kojoj vještica ili monstrum u malom programčiću – uplaši do bola. Znate one zezancije kada pritišćete crvenu tačkicu a na kraju uz vrisak iskoči čudovište.
Niti je pijanac bezazlen, niti je ovo obična igrica.
Pijanac odlučno maršira prema „ispravljanju budućnosti“ (omiljena fraza u ToPeeR-u) i zaboravlja kakva je sadašnjost. A sadašnjost je, kako mi se čini, u Pijančevoj glavi totalno izokrenuta.
Danas je drugi maj i ozbiljno razmišljam da Vladi RS podnesem zahtjev da se po hitnom postupku donese Zakon o zabrani ovakvih udruženja.
Zbog čega?
Zato što u sveopštoj inflaciji zlobe, umobolnih konflikata, muljaža i uspjeha probisvijeta, širenje pijanstva nikome neće donijeti dobro.
Zato što demagoške priče i histerisanje negativno utiču na djecu, a u ToPeeR-u, pijancu – djeca su se toga baš nagledala i naslušala.
ToPeeR nije bezazlen i zbog činjenice da drugima može poslužiti kao uzor za uzimanje donacija (posao bez rada) pa kao takav još više doprinosi neradu i sveopštem javašluku.
ToPeeR nije bezazlen zbog toga što u jednom blogu vidi opasnost, protivi se iznošenju „različitosti“ i apsolutno je netolerantan kada se progovori o Udruženju Tolerancijom protiv različitosti (jao meni, imena komplikovanog.)
Da su tolerantni nisu, da znaju da se smješkaju donatorima i šire lažnu spiku – znaju.
Problem nastaje kada ih neko skonta, kada donator prestane da plaća projekte bez pokrića i kada ostanu na vjetrometini stvarnosti.
Pijanac zaista realno vidi problem u drugim udruženjima koja ozbiljnije i predanije rade (?) i koja ih neminovno guraju u zapećak.
Ovo nije obična igrica, zato što je u igrici lova, a Pijanac bi da naplati svoj „društveno koristan rad.“ Zbog toga i objavljivanje priča o njima shvataju kao udar na novčanik, što realno i jeste. Nakon što se u google pretraživačima pojavi njihovo ime, svaka pretraga će izgledati kao „vrisak čudovišta“ jer ukucavanjem imena Snežana, Svetlana Šešlija, pojaviće se priča kakvu ne žele vidjeti.
Za realne, to će biti naličje Pijanca, istina kakva jesu, ogoljena i osramoćena pred milionima internet korisnika. Blagodet i vrijednost globalne mreže, krije se baš u tome. Sve drugo bi bila okupacija.
Zato ovo nije obična igra, zbog toga je ovo takmičenje dobra i zlobe, istine i poluistine...
Zato će Snješka vrištati i lupati glavom po hastalu, umjesto da svako jutro popije kaficu tolerancije. Možda nema ko da je pripremi? Možda je tolerancija samo lažno imenovana zajebancija, koju je sama stvorila..