19 August, 2008

kuda ide "dobojska mafija?"


Ko još nije čuo za ’dobojsku mafiju,’ ’dobojski kriminal,’ blogove koji su u Doboju stekli veliku popularnost? Zbog tekstova objavljenih na http://dobojskamafija.blogspot.com/ i http://dobojskikriminal.blogspot.com/, internet je iznenada počeo da interesuje i one koji o globalnoj mreži nisu znali gotovo ništa.

Dva bloga, najvjerovatnije zamišljeni kao jeftina provokacija, nadvisili su njihovog kreatora. O njima su pisale novine, izvještavale televizijske stanice, a nepoznati bloger i dalje je ostao samo - enigma. Zagonetna ličnost o kojoj se nagađa.

Za njega se pretpostavlja da je iz Doboja, da je u „ratu“ sa svima, ali se pouzdano zna da proziva imućnije sugrađane ili one koji su na značajnim položajima. Najnemilosrdniji je prema načelniku opštine, a u postovima je pokazao da nije naklonjen ni jednoj političkoj partiji.

Mnogi od čitalaca bili su opčinjeni bezimenim tekstopiscem, koga su vjerovatno doživljavali kao modernog Robina Huda, koji je prosječno poznavanje moderne tehnologije (za kreaciju bloga nije potrebno više) iskoristio da stanovnicima Doboja obznani sve kriminalce, koje najčešće naziva „mafijaši.“

Sakriven iza IP adrese, odlučio je da zauvijek ostane anoniman. Naoružan kompjuterom i šifrom koju je dobio kod besplatne registracije na www.blogspot.com iznosi smjele tvrdnje, zaključuje, blati i podmeće. Proziva i kritikuje, ponekad ismijava i bespoštedno „udara“ u svaku iole značajniju facu u gradu i okolini.

Međutim, zaboravio je nešto veoma važno – da zaštiti sebe.

Bilo je dovoljno samo nekoliko sati za razotkrivanje važne činjenice: plagijata.

„Analiza sadržaja predstavlja jednu od analitičkih metoda pomoću koje se teži podvrći proučavanju najčešće tekstualni dokumenati. Postoje različite verzije ove metode, ali se većina istraživača slaže u ocjeni da se može govoriti o kvalitativnim i kvantitativnim žanrovima.

U kvantitativnoj analizi sadržaja može se reći da se istraživač susreće sa mnoštvom pojmova kao što su: uzorak, kodiranje, poređenja itd.

U kvalitativnoj analizi sadržaja dokumentacije teži se otkriti precizno značenje dokumentacije i u tom smislu istraživač se susreće s pojmovima kao što su formalna analiza, kontekstualna analiza, kategorizacija itd...“ (Nijaz Mesihović, Uvod u Metodologiju društvenih nauka, ISBN 9958-605-45-7)

Kombinujući neke od ovih metoda, i uz upotrebu najjednostavnije pretrage ključnih riječi u dokumentu Microsoft Word, došao sam do zapanjujućih rezultata.

Prvi klik putanjom Edit-Find, ukucavanjem nasumice odabrane ključne riječi, pokazao je da su pojedini pasusi pokradeni iz izvještaja Centra za humanu politiku, kojim rukovodi Momir Dejanović.

U tekstu koji je objavljen dvanestog aprila 2006. godine na adresi http://dobojskikriminal.blogspot.com/search?updated-max=2006-12-21T19%3A34%3A00%2B01%3A00 gotovo doslovno je prepisan dio izvještaja Centra za humanu politiku za 2005. godinu..

“Načelnik opštine je u saradnji sa «Humanitasom» predložio na usvajanje odluku o davanju na korištenje gradske tvrđave u Doboju. Ovom odlukom je predviđeno da se gradska tvrđava ustupi na korištenje na period od pet godina, uz obavezu korisnika da o svom trošku izvede određene radove na uređenju tvrđave i da plaća mjesečnu naknadu od 500 KM. Prema očekivanju načelnik opštine je gradsku tvrđavu ustupio na korištenje «Humanitasu». Iako je spomenutom odlukom predviđeno da se uređenje tvrđave izvrši o trošku korisnika, za ovo su već ranije bila obezbjeđena međunarodna donatorska sredstva i podrška od 100.000 KM u budžetu opštine za 2006. godinu. Prema našem mišljenju gradska tvrđava je kao najznačajniji kulturnoistorijski objekat odavno zasluživala veću brigu, obnovu i sadržaje koji bi je učinili atraktivnom za posjetioce i turiste. Smatramo da je aranžman oko ustupanja gradske tvrđave na korištenje navedenoj organizaciji štetan i da su sve obaveze oko upravljanja gradskom tvrđavom trebali preuzeti nadležni opštinski organi. Sasvim smo sigurni da je ovo jedinstven slučaj u svijetu da gradskom tvrđavom upravlja nevladina organizacija.”

Ostalo je da se pitamo kako niko nije primjetio ovaj plagijat i to u vrijeme kada je blog o kriminalu doživljavao svoj najveći uspjeh, makar po broju posjetilaca.

Evo još nekih jezičkih začkoljica. Na blogu, autor se potpisuje kao “Dobojlija” što logikom stvari eksplicite ukazuje da se radi o jednoj osobi.

Međutim, poslije detaljne analize, uočljivo je da “Dobojlija” nije dosljedan u naumu da piše u prvom licu jednine.

Veoma često sklon je da piše u prvom licu množine: “Molimo medije da ovo objave,” “nakon što smo pisali,” “ili mi koji smo im to dopustili?,” “Prema našem mišljenju Finansijski izvještaji Suda ne prikazuju objektivno i istinito finansijsko stanje…”

Ime Obren Petrović), na blogovima se pominje čak 97 puta, Branislav (Garić) 35, Stojan (Lazarevića) 12 puta. Svi su pomenuti u negativnom kontekstu.

Iako se već na prvi pogled može uočiti da bloger nema ambiciju da se bavi ozbiljnim analizama i ponudi vjerodostojne dokaze o kriminalu, sklon je da se upušta u proizvoljne procjene tipa “Njegova imovina procijenjuje se na nekoliko miliona KM,” Za ukradene milione maraka,” “poslove vrijedne više miliona realizuje…” Ipak, najbizarniji je primjer kada optužuje za krađu u ovom stilu: “čovijek je obećao preporod a ukrao je u startu dvjesto miliona KM, slovima i brojem - 200.000.000 KM.”

Kako smo nedvosmisleno utvrdili da su pojedini dijelovi nekada popularnih blogova čisti plagijat, neosporno je da njihov autor (namjerno ili ne) jezički nije najbolje potkovan.

Dešava mu se da ponegdje čak i negaciju uz glagole piše sasatvljeno, iako osnovnoškolski pravopis kazuje da je to zabranjeno u našem jeziku (neizađu, nemože….)

U upotrebi znakova interpunkcije ne griješi, pa bi se moglo pretpostaviti da je radio, ili radi kao državni službenik, ili neko ko je u dodiru sa zvaničnom komunikacijom (G-din.)

Pojmovi koje upotrebljava, nisu baš uvijek razumljivi i često mu se događa da iznosi procjene koje nisu za ozbiljniji naučno-metodološki rad, a vjerovatno ni kod najliberalnije štampe: “imaju značajan uticaj na ostale medije i većinu dopisnika.” Nejasan je pojam “značajan” jer u kontekstu u kojem je upotrijebljen može se dvojako tumačiti, kao što je čitaocima ostalo da nagađaju kolika je ta “većina” dopisnika i kako je bloger došao do “većine”????

Elem, ova obična analiza sadržaja, vjerovatno otkriva malo zrnce istine o blogovima, koji u svijetu nisu nikakva novost. Već godinama obični ljudi ali i slavne ličnosti koriste ovaj vid obraćanja i komunikacije.

Mogao bih do iznemoglosti da analiziram sadržaj koji vrvi od nepouzdanih informacija, na koje se nasjeli čak i neki mediji.

Samo u informatički polupismenom društvu, kakvo je naše – ovakve smijurije imaju prođu. Oni koji žele da se precizno informišu, vjerovatno će potražiti drugi blog ili sajt, jer autor je vrijednost objavljenih priča zauvijek devalvirao, onog momenta kada je odlučio da se sakrije.