03 July, 2008

Kuda idu strašila?




U povodu dobojskog festivala, dobro su nas i isprepadali. Ni krive, ni dužne stanovnike Doboja je svih festivalskih dana kao i nekoliko dana kasnije, dočekalo najveće čudo koje FESTTour 2008 izrodio – strašila sistematski raspoređena na svim važnijim tačkama u gradu.

Ostalo je da se pitam, da li nam se podsmijavaju i smatraju životinjama, ili je to bio nesuvisli eksperiment koji je imao za cilj predstaviti narodnu nošnju ovog kraja?
Prije će biti da je nekom od organizatora, nekako slučajno, nadošla ideja koju je smatrao originalnom, pa smo danima ispaštali gledajući neobične spodobe.

Iako fotografije govore više od riječi, valja reći da „projekat zastrašivanja građana“ ima jednu smislenu poruku, koja se neumitno nameće. Strašila se fenomenalno uklapaju u gradsku arhitekturu, neobilježene raskrsnice, prljav grad i stanovnike koji iz godine u godinu biraju vlast kakvu i zaslužuju.

FESTTour kao priredba od „renomea,“ strašilima je samo reflektovao inflaciju gluposti, iživljavanja nad sopstvenim narodom i simbolično pokazao šta misli o svojim građanima, a još više o turistima.

Sklepana na brzinu u nekoj garaži, dobojska strašila su povremeno izazivala i podsmijeh, jer izgleda da nas više ni onako nakazna ne mogu previše isprepadati.
Tako je Doboj nekoliko dana, bio jedini grad u Evropi, koji je umjesto putokaza imao prava strašila.
Strašila srećom više nema ali ostaju u podsvijesti i raskrinkavaju one koji su 200 hiljada eura potrošili na nekoliko koncerata i par kvazikulturnih sastanaka.