Kuda ide Tihomir Naric

Bogdan Davidović, prijatelj i bivši kolega sadašnjeg načelnika CJB Doboj Tihomira Narića, priznao je da je pokrao Pošte Srpske za 333.000 konvertibilnih maraka. Novac je krao kao šef Odsjeka za ekonomske odnose Radne jedinice Pošte u Doboju.
Koliko mu je načelnik CJB Doboj, Tihomir Narić pomagao – istraga nikada neće utvrditi jer Tihomir Narić je direktor Pošte u Doboju bio samo godinu dana, od 2006. – 2007. godine. Tada se valjda i spajtašio sa Bogdanom Davidovićem pa inspektori za privredni kriminal CJB Doboj nikada nisu pokucali na vrata Pošte. Afera je otkrivena u Banja Luci, kada su u rukovodstvu Pošta uočili da se neki računi ne slažu, a koliko novca je „maznuto“ od sindikalnih para – ni to se ne zna. Jer, Tihomir Narić čuva svoje bivše radne kolege.
Čudno je što Tihomir Narić nije organizovao press konferenciju da javnosti objasni kako se to kralo u Poštama Srpske jer kao bivši radnik tog preduzeća, morao bi da zna čak i načine na koji je to najbolje moguće uraditi. Očito je da mu je kradljivac Bogdan Davidović, kao radni kolega i šef odgovarao. Najčudnovatije je da policajac Narić nije „pročitao“ lopova Davidovića. Kako onda može CJB otkriti druge lopove, u drugim branšama koje nisu ni slične poštanskim.
„Ekspert“ za pošte, „ekspert“ za kriminal, Tihomir Narić je oličenje dodvorničkog duha, neradnik koga država plaća da ne radi. Zbog takvih kao on kriminal će i dalje da cvjeta, a kazne za saobraćajne prekršaje će plaćati nesavjesni vozači. To je jedini način za dokazivanje revnosti policijskih službi. Narićeve prijatelje, bez obzira koliko su ogrezli u kriminal, policija neće dirati. Sve dok je ovakvih kao Tihomir Narić, sve dok nekome ne padne na um: prevršio si Tihomire, ima mnogo sposobnijih i školovanijih policajaca koji nemaju prijatelje poput tvog Davidovića kome si godinu dana šefovao i nisi shvatio da je lopuža koju treba uhapsiti.

kuda idu divlje svinje (savjeti koje treba ignorisati)

U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske – izgubili su kalendar. Prema njihovom računanju vremena, prije dva mjeseca išli smo na ljetovanje, a do prvog snijega prilično ćemo čekati.

U stotinama (možda i hiljadama) letaka koji su 17. januara 2009.g., u popodnevnim satima dočekali stanovnike Doboja, na samom početku piše: „Kasna je jesen i dolazi zima....“

Ovo „poetsko“ nadahnuće neodoljivo podsjeća na početak rada nekog osnovca koji želi da opiše jesenju idilu, u stvari je kampanja obrazovanja potrošača.

Ako iz Ministarstva ovako nastave da nas obrazuju, plašim se da će malo ko zdrav dočekati slijedeću zimu. U januaru su odlučili da nas nauče šta je trihineloza, i to vrlo nepismeno, vrijeđajući jezički osjećaj svakog obrazovanog čovjeka.

Kao prvo, ko god je imao svinje, one su već završile u zamrzivačima, sušnicama ili na trpezi, i ko nije znao kako se trihineloza širi – već je zaražen.

U spašavanju će najmanje pomoći nepismeni letak koji je potpisan od čak šest udruženja građana: Oaza-Trebinje, TopEeR-Doboj, Stella – Istočno Sarajevo, Zvono-Bijeljina, Potrošač-Gradiška, DON-Prijedor i vjerovatno najpoznatija Plava Sfera iz Banja Luke.

Da nisam pročitao letak, vjerovatno nikada ne bih saznao da „Nažalost, uobičajena radost može biti pretvorena u pravu moru, strah pa i tugu zbog pojave trihineloze.“ Baš tako piše, ali to nije ništa u poređenju sa ostatkom teksta.

U pokušaju da trihinelozu dočaraju kao strašno opaku bolest, autori letka su doslovno naveli da su „njome ugrožene divlje svinje ali i domaće (valjda svinje op.a.) koje se uzgajaju na seoskim domaćinstvima čija je higijena narušena siromaštvom ili neznanjem.“

Užasno. Po ovome proizilazi da bolest napada samo siromašna gazdinstva i da su bogatiji zaštićeni, što nema veze sa stvarnošću. Iako bi sada trebali nagađati na čiju higijenu autori misle (?) – istine radi valja napomenuti da širenje ove bolesti nema veze sa nečistoćom.

Da su samo malo pokušali da iskoriste blagodeti interneta shvatili bi da je bolest itekako česta u svijetu i da je ima i kod ostalih životinja: miševa, ptica, medvjeda itd.

I saznali bi ključno, da se uglavnom prenosi sa poljskih miševa na svinje i da je klasično zamrzavanje mesa na – 15 stepeni uništava.

I ne samo to. U propagandnom materijalu je izrečena nevjerovatna laž da se „bolest kod ljudi razvije 6-7 dana nakon infekcije.“

Tačno je slijedeće:

Prvi je intestinalni stadij. On nije uvijek klinički izražen. Nakon inkubacije od 24-48 sati manifestira se mučninom, povraćanjem, proljevima ili opstipacijom, bolovima u trbuhu i znojenjem. Ovim simptomima uzrok je mehaničko i toksično oštećenje sluznice crijeva. Ako intestinalni stadij nije izražen, bolest započinje simptomima drugog stadija. Javljaju se krajem prvog tjedna infekcije i mogu trajati do šest tjedana.

Izvor: http://www.mef.hr/studenti/edukacija/3god/mikrobi/trihineloza/trihineloza.html

Neko je u letku smjelo napisao da bolest ako se ne liječi nakon 4-6 sedmica postaje smrtonosna. Opet totalno nepoznavanje materije, ali o tome medicinari znaju najbolje.

U korisnim savjetima, sve sami biser do bisera:

- Izbjegavajte kupovinu svinja na pijacama jer je porijeklo mesa nepoznato

Šta misle pod „porijeklom mesa“ vjerovatno ne znaju ni sami autori. Ako su tako sigurni zašto nisu naveli koje „porijeklo“ garatuje da svinja nije zaražena.

- Ne kupujte svinju u područjima registrovane zaraze

Ko registruje zarazu i u kojem registru se nalazi nema pomena. Ili žele da nas natjeraju da gledamo TV emisije? Uostalom ko je lud da svinju kupuje ako zna da baš u tom gradu vlada epidemija trihinele. Ovo je svakako najbeskorisniji savjet.

- Odaberite seosko domaćinstvo čije higijenske navike i način uzgoja domaćih životinja dobro poznajete

Koji je to „način uzgoja“ – ostaće nepoznanica. A šta ako svinja pojede zarađenog štakora u idealnim uslovima i tako se zarazi? Bolje bi bilo da su rekli da svaka svinja, čak i kod najuzoritijeg domaćina može biti zaražena. Da nije tako, dobri domaćini ne bi ni nosili na analizu uzorke mesa.

- Za klanje odaberite hladno vrijeme – po mogućnosti nekoliko stepeni ispod nule

Svaka čast na preciznosti. Sad svi moramo da kupujemo atestirane termometre, a ono „nekoliko stepeni“ stvar je dogovora.

Ovo apsolutno nema veze sa bolešću. Nekoliko stepeni ispod nule, pa čak ni 14 stepeni neće uticati na to da bolesno meso postane izliječeno. Ili oni vjeruju u gatke i nekakva čuda. Ignorišite i ovaj savjet.

- Mesarski poduhvat (ja sintagme), ha, ha.... Mesarski poduhvat što prije završite (u jednom danu), te obrađeno i dobro ohlađeno meso odmah zamrznite i odmah usolite.

Vrhunac gluposti. Usoljavanje mesa ni u kom slučaju neće neutralisati parazite. Nije važno ni da li obradu mesa završite za pet ili petnaest sati. Ignorišite i ovaj savjet.

- Za sušenje mesa odaberite provjerenu pušnicu. Meso ne smije izaći iz pušnice polusirovo!

Ovdje su na kraju rečenice dodali uzvičnik, kao da galame. Ne nasjedajte na ovaj savjet. Kakvo god meso izašlo iz pušnice, ako je zaraženo, svako ko ga jede takođe će da se zarazi.

Notorna glupost je da u osušenom mesu nema parazita trihineloze. Čak je jedan od čestih načina prenošenja zaraze na čovjeka upravo dobro osušeno i usoljeno meso.

Moj savjet: ako ste pročitali letak koji je distribuiran, obavezno ga ignorišite i ne nasjedajte na ovako blesave, idiotske savjete koji je potpisan od sedam udruženja građana i Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS-a.

Obavezno konsultujte veterinara, a ako ste slijedeći ove savjete već napravili neku grešku, onda pod hitno ljekaru i tražite sudsku odštetu zbog onih koji su vas pogrešno obrazovali.

Obrazovan potrošač – nikada neće slušati savjete koji stižu iz Udruženja građana „TOPEER“ iz Doboja.

kuda ide internet?

Internet se razvija nevjerovatnom brzinom i ono što je prije deset godina bilo teško i zamisliti, danas je dostupno svima koji žele da istražuju, stvaraju ili samo razgledaju.
Klikom na sajt ovdje može se razgledati buduća predsjednička soba Baraka Obame, ovalni ured i ostali inventar u Bijeloj kući.
Pokretima miša vi se zapravo krećete kroz odaje predsjednika Amerike, i to je samo mali dio raznovrsnosti koje internet nudi.
Kao što sam ja napravio ovaj blog i slučajno mu dao ime „dobojske novine,“ tako svako od vas po cijeni minimalne mjesečne pretplate od 12,6 eura, može da napravi svoje internet novine. Da ne bude zabune, onih 12,6 eura je cijena koju inače plaćam mjesečno za pristup internetu.
Prednost mojih novina je što mogu da se čitaju u Australiji, Americi, Francuskoj, Kini ili bilo kojoj državi svijeta. Vjerujem da je njihova proizvodnja vrlo jeftina, a čitanje, kao što rekoh - besplatno.

Za samo par sati imao sam nevjerovatnu posjetu, i to zbog objavljene vijesti kojoj je inače mjesto u novinskim izdanjima tzv. „crne hronike.“
U tome mi je pomogao portalindex, koji je bez ustezanja preuzeo vijest sa mog bloga, nakon čega je počela vratolomna posjeta publike. Neki su se pitali zbog čega dnevna vijest na blogu, još klasičnog tipa za rubriku tipa „ko je koga ubio?“ Ispostavilo se da je to bila odlična reklama za blog.

Još ranije sam sa ovog linka preuzeo Blog Blaster, mali programčić koji sam kao alatku koristio za popularizaciju bloga. Uostalom, to mu i jeste namjena.
Program inače košta 29 američkih dolara ali se može besplatno isprobati, pa ko voli – nek izvoli.

Za one koji su zamoreni digitalnom kolor fotografijom, predlažem
ovaj sajt
Jednostavnim klikom pošaljete željenu fotografiju koja će biti obrađena na taj način što će izgledati kao da je napravljena prije stotinjak godina. Sve je podešeno tako da nije potrebno veliko znanje o internetu. Izgledaće kao da je isječak iz prastarih novina štampanih u crno-bijeloj tehnici.

Ali, ima još hiljade sajtova o fotografijama.

Meni se učinio privlačnim onaj koji traži osobe sličnih crta lica. Nisam siguran kolika mu je baza koju pretražuje, ali za par minuta sigurno će pronaći nekoliko vaših dvojnika, ili osoba na koje ličite. Interesantno je da u procentima, precizno izračunava koliko zapravo ličite na neku od poznatih osoba iz šou-biznisa! Naravno, opet je potrebna vaša fotografija koju morate poslati i za nekoliko trenutaka (zavisno od brzine pristupa internetu) možete da saznate na koga ličite. Jednostavnim klikom na ovaj link potražite kome ste slični?

Vjerujem da ne treba isticati kako odavno sve manje gledam TV, jer se o svježim vijestima informišem na internet portalima. Razgledam i gdje se što kupuje, provjeravam cijene automobila u Njemačkoj, Švicarskoj, Nizozemskoj...

Guglanje mi je jedan od omiljenijih sportova, pa u nedostatku mašte, pokušavam da se prisjetim imena bivših cimera, urednika, rodbine i prijatelja.
Fascinantno je kojom brzinom se nižu pronađeni rezultati. Jeste da ponekad to nema veze sa onim što sam tražio, ali tu su znaci navoda „jzdlhgsnbvgfrojhgfruiuh“ koji sužavaju pretragu i usmjeravaju je baš tamo kamo želim.

Naravno, postao sam i ovisnik. Danima nisam silazio sa www.mycity.co.yu gdje sam nekoliko puta očistio kompjuter od zaraze, uz vještu navigaciju momka pod nickom bobby (Boban Spasić) koji je autor, za mene komplikovanog programa, Malzilla koji tajno otkriva servere sa kojih se šalju virusi.
Po mojoj procjeni Mycity je najbolji forum na kojem se može saznati gotovo sve iz raznovrsnih oblasti.


I, kako bih dočarao da ima zanimljivosti, evo jednog interesantnog zadatka iz matematike koji je riješila SAnja.
Zadatak je postavio turista „pitanje789“ i glasi:
Na stolu se nalazi 12 kuglica.Jedna od njih je uljez,tj. mi ne znamo da li je ta kuglica koja je uljez teza ili laksa od ostalih 11 kuglica.Takodje na stolu se nalazi vaga sa dva tasa bez ikakvih mernih jedinica.Dato nam je 3 pokusaja da upotrebimo vagu tako sto cemo stavljati te kuglice na vagu i pronaci koja kuglica uljez.Pitanje:Kako cemo pronaci kuglicu koja je uljez? Nadam se da sam dovoljno pojasnio...Bio bih jako zahvalan ako bi neko resio ovo i pojasnio mi ga.


Da ne mozgate, Sanja je odgovorila:

Oznacis kuglice brojevima od 1 do 12, podelis ih u tri grupe po 4.

1. merenje je uvek isto: Meris 1,2,3,4 i 5,6,7,8 a odatle slede varijacije.

Ako su jednake, onda znas da je jedna kuglica u grupi od 9,10,11,12 laksa ili teza.
2. Meris 1,2,3 i 9,10,11, ako 9,10,11 pretegnu, onda je medju njima teza.
3a Meris 9 i 10, ako su jednake onda je 11 teza, ako nisu jednake onda je teza ona koja je teza.
3b je ako su 9,10,11 lakse od 1,2,3. Samo sto tu trazis laksu, a ne tezu.
3c je ako su 9,10,11 jednake sa 1,2,3. Onda je 12 drugacija od svih ostalih, i treba je samo izmeriti sa jednom od njih da bi se zakljucilo da li je laksa ili teza.

Ako su 1,2,3,4 lakse od 5,6,7,8 onda mora 'malo' da se kombinuje.
2. Uzmu se 1,2,5 i mere sa 3,6,9.
3a Ako su jednake ili je 4 laksa, ili su 7 ili 8 teze. Pa se meri 7 i 8, ako su jednake 4 je laksa, u suprotnom je teza ona koja je teza.
3b Ako su 1,2,5 lakse onda su ili 1 ili 2 lakse ili je 6 teza. Onda se mere 1 i 2 i ako su jednake 6 je teza, u suprotnom je laksa ona koja je laksa.
3c Ako su 3,6,9 lakse, onda je 3 laksa ili 5 teza. Onda recimo merimo 3 sa bilo kojom drugom koja nije 5 i izvucemo zakljucke...

Isti postupak radimo i ako su 1,2,3,4 teze od 5,6,7,8...

Stvarno, kuda ide internet?

MAJKA I KĆI UBILE MUŠKARCA S KOJIM SU BILE U LJUBAVNOJ VEZI?

UNAKAŽENO tijelo 42-godišnjeg Boška Živkovića danas su pronašli mještani zaseoka Osjenčanske Čivčije kod Doboja. Policijski uviđaj započeo je u poslijepodnevnim satima nakon što je Nedo Živković, brat nastradalog, prijavio da su dijelovi tijela pronađeni zakopani pedesetak metara od kuće u kojoj je Živković živio.

Policija prema još nepotvrđenim informacijama za ovaj okrutan zločin sumnjiči 75-godišnju J. S. i njenu 43-godišnju kćer N. S., a nagađa se kako je ubojstvo bilo zločin iz strasti. Naime, prema seoskim nagađanjima, Živković je bio u ljubavnoj vezi s obje žene, a policijska ispitivanja kojima bi se ova informacija trebala provjeriti su još u toku.

Na mjesto na kojem je pronađeno tijelo izašli su policijski inspektori i tužilac Okružnog suda u Doboju Uzejir Hadžić, a raskomadani ostaci Živkovićevog tijela uskoro bi trebali biti poslani na obdukciju. Policiji su se već javili i svjedoci koji tvrde da su prije mjesec dana u blizini kuće J. S. čuli pucnjeve iz pištolja pa je nejasno kako dobojska policija opsežnu i ozbiljnu istragu nije pokrenula i ranije.

Nakon što je tijelo pronađeno, selom su počela kružiti i nagađanja o uzrocima smrti S. S. koji je preminuo pod čudnim okolnostima prije tri godine, ali istraga nikad nije pokrenuta. Susjedi tvrde da su na glavi S. S. tada primijetili neobičnu ranu, a N.S i J. S. na njegovom su sprovodu zabranili da pogrebna povorka krene iz kuće, te su navodno bližoj rodbini čak zabranili dolazak na njegovu sahranu. Službena verzija je da je S. preminuo nakon što se poskliznuo pred kućom u kojoj je živio.

Podsjetimo, nestanak Boška Živkovića je prije mjesec dana prijavio njegov brat, koji je sa sumještanima organizovao pretragu terena. Upravo je on danas pronašao Živkovićevo tijelo.

Cvjetko Udovičić

kuda idu opštinski izbori?

Samo činjenica da gotovo niko ne zna kojoj nacionalnoj manjini se priklonio Dragan Marković, koji je na opštinskim izborima 2008. godine u Doboju – postao odbornik sa 89 glasova, upućuje na jednu od brojnih manjkavosti Izbornog zakona BiH.

Biće veoma zanimljivo poslušati o čemu će odbornik Marković diskutovati u lokalnoj skupštini i na koji način će štititi interese nacionalnih manjina.

Ali, kako je izborna lakrdija bila još veća na opštim izborima u BiH, jer su pojedini kandidati ulazili u državni parlament sa samo 41 (četrdeset jednim) glasom, ovo ismijavanje nacionalnih manjina izgleda tek kao jedna od brojnih nelogičnosti izbornog procesa.

Famozni „sukob interesa“ podastire jednu od najvećih podvala koja je servirana biračima.

Da malo pojasnim.

Partija demokratskog progresa je na lokalnim izborima 2008. godine osvojila je u Doboju tačno 1950 glasova. Iz te partije, Siniša Marić postao je odbornik sa 388 glasova, a Zlatko Spasojević, direktor dobojskog „Vodovoda“ prikupio je glasove 395 glasača.

Međutim, Zlatko Spasojević najvjerovatnije neće ni postati odbornikom. Zašto? Pa zbog toga što je u „sukobu interesa.“ Svog mandata će da se odrekne, pa će u odborničku klupu zasjesti Predrag Lazić koji ima svega 336 glasova.

Direktoru ne pada na pamet da se odriče dobro plaćene direktorske funkcije.

Nema sumnje da su birači nasamareni, jer ako je neko htio da vodi računa o sukobu interesa, logično je bilo da ospori i samu kandidaturu onima koji već obavljaju državne poslove.

Drugim riječima, Spasojević je prije samih izbora imao priliku da odluči da li će u politiku, ili ostaje na direktorskom položaju vodovodnog preduzeća.

Na taj način gubi se osnovni smisao demokratije, i često ponavljana fraza da se "biraju pojedinci a ne partija."Eto, birači su kako-tako, izabrali Spasojevića, a on neće u lokalnu vlast!! Na neki način on im se narugao. U ovom segmentu Izborni zakon pod hitno treba mijenjati. Nema smisla da se kandiduju ljudi samo po nagovoru partije kojoj pripadaju, ili iz pobuda koje tek treba nagađati.

Naravno da je besmisleno tjerati birače da sprovode istrage o tome ko je u „sukobu interesa,“ kada taj posao mogu da završe profesionalci koji sjede u Centralnoj Izbornoj Komisiji.

A sada, malo o brojkama i nečemu što se takođe kosi sa zdravim razumom.

Prema dostupnim informacijama Srđan Todorović iz Socijalističke partije nije postao odbornik iako je dobio 466 glasova, a Murvet Bajraktarević iz Saveza SDA – S BiH sa 449 glasova će da polaže odborničku zakletvu.

Da me neko pogrešno ne shvati, ovdje nije priča o nacionalnoj pripadnosti. Sasvim slučajno jedan se zove Murvet, a drugi Srđan.

Partija, odnosno ostali kandidati liste na kojoj je bio Srđan Todorović osvojili su 1168 glasova.

Lista (odnosno kandidati) na kojoj je bio Murvet Bajraktarević osvojila je 1827 glasova.

Proizilazi da na ovim izborima i nismo glasali za kandidate, već za političke stranke. Ako je tako, onda nam i ne moraju poturati ogromne liste sa imenima svih kandidata. Glasaćemo za stranke, pa neka njihovi lideri odluče ko će u skupštinu.

Naravno da se šalim, ali da sa izbornom matematikom nešto nije u redu pokazuju primjeri Srđana i Murveta.

Ko je ovdje zakinut? Zakinuti su Savez SDA – S BiH, zakinut je Srđan Todorović i još jedan čovjek.

Jer, ako se malo dalje poigramo matematikom, jasno je da su dva kandidata PDP-a osvojili manje glasova od Todorovića, i manje glasova od Esmira Habibovića (on je taj zakinuti) sa liste Savez SDA – S BiH.

Habibović sa 446 glasova takođe nije odbornik, a Siniša Marić sa 388 glasova jeste. Spasojević sa 395 jeste, a Todorović sa 466 – nije. Parodija je u tome što će PDP imati odbornika više zbog tričavih 123 glasa za koliko više imaju od Saveza SDA – S BiH

Ovo je posljedica loše definisanog izbornog cenzusa i proračuna, koji zaslužuje izmjene.

Ako bih htio da dlaku cijepam na četvero, zapitao bih zašto se nevažeći listići jedne partije ne računaju u ukupne glasove stranke?

Iako je pitanje pomalo nesuvislo i liči na debilska naklapanja, ovo pitam iz razloga što Opštinska izborna komisija ima tačne podatke o tome koliko koja partija ima nevažećih listića. Pa neka ih onda računaju u ukupne glasove za stranku i neće biti priča o pokradenim glasovima i zaista pretjeranom broju papira koji su proglašeni nevažećim.

Odgovor bi dobio na značenju tek kada bi shvatili da zaista veliki broj birača nije znao koliko kandidata smije da zaokruži na glasačkom listiću.

Ovo sa sukobom interesa, najbolje će da se primjeti kod kandidata SDS-a, jer će zbog njega, najmanje petorica odbornika svoje mandate prepustiti kandidatima koji su iza njih. Dakle, već je na djelu svojevrsna prevara birača. Odbornici za koje smo glasali, nikada nisu ni imali namjeru to da postanu.

U tim nakanam može ih spriječiti jedino prerađeni Izborni zakon, jer očito je da raznorazne nevladine organizacije to nisu u stanju. Zaista ne znam ni jedno udruženje građana (koji sebe od milja zovu NVO sektor), a da se nisu svrstali pod stranačke zastave. Čak nisu u stanju da uoče loše strane zakona, da prikupe brojne nepravilnosti u samom izbornom procesu.

Porazno je da niti jedna nevladina organizacija iz Doboja nije dala validnu procjenu izbornih rezultata, kompletnu analizu izbornog procesa, koji je obilovao sa bezbroj nedostataka i fulova.

kuda ide "dobojska mafija?"

Ko još nije čuo za ’dobojsku mafiju,’ ’dobojski kriminal,’ blogove koji su u Doboju stekli veliku popularnost? Zbog tekstova objavljenih na http://dobojskamafija.blogspot.com/ i http://dobojskikriminal.blogspot.com/, internet je iznenada počeo da interesuje i one koji o globalnoj mreži nisu znali gotovo ništa.

Dva bloga, najvjerovatnije zamišljeni kao jeftina provokacija, nadvisili su njihovog kreatora. O njima su pisale novine, izvještavale televizijske stanice, a nepoznati bloger i dalje je ostao samo - enigma. Zagonetna ličnost o kojoj se nagađa.

Za njega se pretpostavlja da je iz Doboja, da je u „ratu“ sa svima, ali se pouzdano zna da proziva imućnije sugrađane ili one koji su na značajnim položajima. Najnemilosrdniji je prema načelniku opštine, a u postovima je pokazao da nije naklonjen ni jednoj političkoj partiji.

Mnogi od čitalaca bili su opčinjeni bezimenim tekstopiscem, koga su vjerovatno doživljavali kao modernog Robina Huda, koji je prosječno poznavanje moderne tehnologije (za kreaciju bloga nije potrebno više) iskoristio da stanovnicima Doboja obznani sve kriminalce, koje najčešće naziva „mafijaši.“

Sakriven iza IP adrese, odlučio je da zauvijek ostane anoniman. Naoružan kompjuterom i šifrom koju je dobio kod besplatne registracije na www.blogspot.com iznosi smjele tvrdnje, zaključuje, blati i podmeće. Proziva i kritikuje, ponekad ismijava i bespoštedno „udara“ u svaku iole značajniju facu u gradu i okolini.

Međutim, zaboravio je nešto veoma važno – da zaštiti sebe.

Bilo je dovoljno samo nekoliko sati za razotkrivanje važne činjenice: plagijata.

„Analiza sadržaja predstavlja jednu od analitičkih metoda pomoću koje se teži podvrći proučavanju najčešće tekstualni dokumenati. Postoje različite verzije ove metode, ali se većina istraživača slaže u ocjeni da se može govoriti o kvalitativnim i kvantitativnim žanrovima.

U kvantitativnoj analizi sadržaja može se reći da se istraživač susreće sa mnoštvom pojmova kao što su: uzorak, kodiranje, poređenja itd.

U kvalitativnoj analizi sadržaja dokumentacije teži se otkriti precizno značenje dokumentacije i u tom smislu istraživač se susreće s pojmovima kao što su formalna analiza, kontekstualna analiza, kategorizacija itd...“ (Nijaz Mesihović, Uvod u Metodologiju društvenih nauka, ISBN 9958-605-45-7)

Kombinujući neke od ovih metoda, i uz upotrebu najjednostavnije pretrage ključnih riječi u dokumentu Microsoft Word, došao sam do zapanjujućih rezultata.

Prvi klik putanjom Edit-Find, ukucavanjem nasumice odabrane ključne riječi, pokazao je da su pojedini pasusi pokradeni iz izvještaja Centra za humanu politiku, kojim rukovodi Momir Dejanović.

U tekstu koji je objavljen dvanestog aprila 2006. godine na adresi http://dobojskikriminal.blogspot.com/search?updated-max=2006-12-21T19%3A34%3A00%2B01%3A00 gotovo doslovno je prepisan dio izvještaja Centra za humanu politiku za 2005. godinu..

“Načelnik opštine je u saradnji sa «Humanitasom» predložio na usvajanje odluku o davanju na korištenje gradske tvrđave u Doboju. Ovom odlukom je predviđeno da se gradska tvrđava ustupi na korištenje na period od pet godina, uz obavezu korisnika da o svom trošku izvede određene radove na uređenju tvrđave i da plaća mjesečnu naknadu od 500 KM. Prema očekivanju načelnik opštine je gradsku tvrđavu ustupio na korištenje «Humanitasu». Iako je spomenutom odlukom predviđeno da se uređenje tvrđave izvrši o trošku korisnika, za ovo su već ranije bila obezbjeđena međunarodna donatorska sredstva i podrška od 100.000 KM u budžetu opštine za 2006. godinu. Prema našem mišljenju gradska tvrđava je kao najznačajniji kulturnoistorijski objekat odavno zasluživala veću brigu, obnovu i sadržaje koji bi je učinili atraktivnom za posjetioce i turiste. Smatramo da je aranžman oko ustupanja gradske tvrđave na korištenje navedenoj organizaciji štetan i da su sve obaveze oko upravljanja gradskom tvrđavom trebali preuzeti nadležni opštinski organi. Sasvim smo sigurni da je ovo jedinstven slučaj u svijetu da gradskom tvrđavom upravlja nevladina organizacija.”

Ostalo je da se pitamo kako niko nije primjetio ovaj plagijat i to u vrijeme kada je blog o kriminalu doživljavao svoj najveći uspjeh, makar po broju posjetilaca.

Evo još nekih jezičkih začkoljica. Na blogu, autor se potpisuje kao “Dobojlija” što logikom stvari eksplicite ukazuje da se radi o jednoj osobi.

Međutim, poslije detaljne analize, uočljivo je da “Dobojlija” nije dosljedan u naumu da piše u prvom licu jednine.

Veoma često sklon je da piše u prvom licu množine: “Molimo medije da ovo objave,” “nakon što smo pisali,” “ili mi koji smo im to dopustili?,” “Prema našem mišljenju Finansijski izvještaji Suda ne prikazuju objektivno i istinito finansijsko stanje…”

Ime Obren Petrović), na blogovima se pominje čak 97 puta, Branislav (Garić) 35, Stojan (Lazarevića) 12 puta. Svi su pomenuti u negativnom kontekstu.

Iako se već na prvi pogled može uočiti da bloger nema ambiciju da se bavi ozbiljnim analizama i ponudi vjerodostojne dokaze o kriminalu, sklon je da se upušta u proizvoljne procjene tipa “Njegova imovina procijenjuje se na nekoliko miliona KM,” “Za ukradene milione maraka,” “poslove vrijedne više miliona realizuje…” Ipak, najbizarniji je primjer kada optužuje za krađu u ovom stilu: “čovijek je obećao preporod a ukrao je u startu dvjesto miliona KM, slovima i brojem - 200.000.000 KM.”

Kako smo nedvosmisleno utvrdili da su pojedini dijelovi nekada popularnih blogova čisti plagijat, neosporno je da njihov autor (namjerno ili ne) jezički nije najbolje potkovan.

Dešava mu se da ponegdje čak i negaciju uz glagole piše sasatvljeno, iako osnovnoškolski pravopis kazuje da je to zabranjeno u našem jeziku (neizađu, nemože….)

U upotrebi znakova interpunkcije ne griješi, pa bi se moglo pretpostaviti da je radio, ili radi kao državni službenik, ili neko ko je u dodiru sa zvaničnom komunikacijom (G-din.)

Pojmovi koje upotrebljava, nisu baš uvijek razumljivi i često mu se događa da iznosi procjene koje nisu za ozbiljniji naučno-metodološki rad, a vjerovatno ni kod najliberalnije štampe: “imaju značajan uticaj na ostale medije i većinu dopisnika.” Nejasan je pojam “značajan” jer u kontekstu u kojem je upotrijebljen može se dvojako tumačiti, kao što je čitaocima ostalo da nagađaju kolika je ta “većina” dopisnika i kako je bloger došao do “većine”????

Elem, ova obična analiza sadržaja, vjerovatno otkriva malo zrnce istine o blogovima, koji u svijetu nisu nikakva novost. Već godinama obični ljudi ali i slavne ličnosti koriste ovaj vid obraćanja i komunikacije.

Mogao bih do iznemoglosti da analiziram sadržaj koji vrvi od nepouzdanih informacija, na koje se nasjeli čak i neki mediji.

Samo u informatički polupismenom društvu, kakvo je naše – ovakve smijurije imaju prođu. Oni koji žele da se precizno informišu, vjerovatno će potražiti drugi blog ili sajt, jer autor je vrijednost objavljenih priča zauvijek devalvirao, onog momenta kada je odlučio da se sakrije.

kuda ide burek?

Nekoliko puta mi se desilo da pojedem umašćenu celulozu, papir u koji je burek bio umotan. Ili sam ja bio toliko gladan, ili je burek bio toliko dobar, pa sam jednostavno progutao komadiće papirnate ambalaže?

Da, riječ je o bureku koji se tako uporno održava, uprkos konkurenciji, i pored svih hamburgera, čizburgera, „quattro stagione,“ piroški...

Ravnopravno sa ćevapima (petnaest u cijelu s lukom, nikako deset u pola bez luka), šampion domaće kuhinje, njegovo Visočanstvo Burek, preživio je tranzicije, ratove, fri-šopove i – tržne centre!!!

Tako danas, u dobojskoj regiji, nema ni jednog ozbiljnijeg šopinga, hipermarketa, tržnog centra ili trgovine, koji ovu poslasticu ne prodaje, makar i zamrznutu.

Može da se jede vruć (preporučljivo), mlak ali i hladan, smotan u „zvrk“ ili isječen na komade... Čarolija njegovog ukusa, vezana je za podneblje, tradiciju i recepturu koja varira.

Vjerovali ili ne, ponegdje praktikuju da ga služe i jedu kašikom, velikom supenom, a u urbanijim mjestima uz burek ide i salata. Ponekad na sofri zna da završi i kao obični dodatak jelu.

Nepoznati autor je osmislio poštapalicu: „Sve su pite pitice, a burek je pitac.“ U burekdžinicama, on je nesumnjivi lider, pored nešto slabije rangiranih sirnica, krompiruša i zeljanica...

U Doboju ga prodaju na nekoliko mjesta. Ovaj sa slike kupljen je u „Non-stop“ pekari, do nekadašnjeg Žorža, koja ima jednu veliku prednost zato što radi 24 sata dnevno, pa praktično neprestano, i danju i noću - nude vruć burek.

To mu nije jedina prednost, jer po svom okusu podsjeća na „staru recepturu“ a ni brašno od kojeg je napravljen nije lošeg kvaliteta. Nevolja je što se glavni majstori često mijenjaju, pa tako zna da oscilira veličina i kvalitet bureka. Košta okruglo 2 konvertibilne marke (1 euro = 1, 95 maraka), pa bi se shodno cijeni moglo očekivati i više.

Meso koje koriste i nije najboljeg kvaliteta i čini se da koriste previše začina tipa vegeta i druge đakonije. Poslije bureka koji pojedete u ovoj pekari, pripremite se za unošenje tečnosti, jer čini se da majstori ne štede ni so.

Svejedno, na ovom mjestu prečesto kupujem burek.

Kada se uželim pravog bureka, znam da u Doboju konkurencije nema onaj koji se nudi u Starom gradu, u poslastičarnici koja je to bila i prije rata. I danas je uobičajeno da se kaže: „Idem na burek kod Amara.“

Iako ne razgledam firme vlasnike ove radnje je Adnan Turalić i nadam se da se ljuti što ga pominjem na ovom blogu.

Radi lakše orjentacije, kod poslastičarnice u kojoj uvijek nude extra kvalitet bureka ima nekakva prodavnica cipela.

Međutim, i taj burek ima veliku manu, jedan nije dovoljan, a dva su već za one koji vole da se prejedu. Kod tih velemajstora, burek košta 1,5 konvertibilnih maraka.

U blizini dobojske zelene pijace, negdje na ćošku može se čak uživo posmatrati priprema bureka koji košta samo 1, 30 KM, ali od srca prepuručujem da se zaobiđu jer izuzev lijepog izgleda, ta buregdžinica ne nudi ništa više.

Za one koji vole poprilično suh burek, bez imalo sočnosti, predlažem radnju kod „Borova“ gdje „na vagu“ prodaju burek.

(nastaviće se...)